I pošto mu je godinama „propovijedao“ na youtube kanalu, razumljivo da mu je bio propovjednik i na njegovoj mladoj misi, koja je, vrlo znakovito, upravo u tu (14. nedjelju kroz godinu C) imala već od Crkve određena čitanja s mladomisničkim geslom: „MILOSRĐE!“, te apel samoga Gospodina: „Žetva je velika, ali radnika malo.“
OVDJE ih se može redovito pratiti i uz njih duhovno sazrijevati
Opći podaci o mladomisniku:
Antun Mate Antunović, magistar religiozne pedagogije i katehetike, doktor humanističkih znanosti s područja fundamentalne teologije, iz župe sv. Marka ev., rođen je 14. srpnja 1978. u Makarskoj, od oca Miroslava i majke Zorke, rođ. Šimić; ima i dvije godine mlađu sestru Anu Katušić, također doktoricu znanosti, koja kao supruga i majka živi i radi u Zagrebu.
Osnovnu školu i opću gimnaziju završio je u svome rodnome gradu, bio je član izviđačkog društva i sportskih klubova, gradske glazbe i vokalno-instrumentalnih sastava, studijski i amaterski bavio se elektrotehnikom i surađivao u fotomuzikalijama, djelovao u suvremenim audio i virtualnim medijima.
Još od mladenačkih dana sve se aktivnije uključivao u razne susrete i pokrete unutar Crkve te tako sazrijevajući stekao kao animator i administrator višegodišnje iskustvo u radu s vjernicima svih životnih uzrasta surađujući u liturgiji i katehezi, caritasu i školi, uredima u župi i biskupiji, također kao kantautor (npr. https://www.medjugorje-info.com/glazbeni-kutak/neispjevana-pjesma-cija-je-poruka-kao-oporuka) i zborovođa mladih, voditelj hodočašća i tribina, autor je više članaka na portalima teološko-pastoralnog i duhovno-umjetničkoga sadržaja.
Prolazeći kroz razna životna iskustva i kušnje postupno se odlučuje za poziv u dijacezanske svećenike, te se u crkvi sv. Obitelji Gospinog Prasvetišta u Solinu u Godini sv. Josipa 2021. god. redi za đakona, vršeći praktikum u Podstrani, a 2022. god. pri kraju Godine obitelji prima sveti red prezbiterata te uz povjerene mu kapelanske obveze na župi postaje jedan od svećenika zaduženih za pastoral mladih, posebno studenata, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
Evo što ovaj životno iskusni mladomisnik u vezi svoga poziva i odaziva kaže:
Iako od djetinjstva živahan i susretljiv pa pomalo i brzoplet, ipak sam u nekim važnim i definitivnim životnim odlukama bio sklon višestrukim sumnjama ili provjeravanjima, poradi što veće sigurnosti i spremnosti.
Naime, postupno sam napuštao ateizam i agnosticizam, premišljao razne svjetonazore i religije te uviđao dubinu i puninu istine u jedinstvenom raspetom i uskrslom Bogočovjeku Isusu Kristu koji me kao Spasitelj pozvao u svoju Katoličku Crkvu.
Također, što se tiče poziva, bilo ih je više „propuštenih“ ili stavljenih „na čekanje“. Inače sam tipičnog južnjačkog temperamenta, a takvi su pretežno žestoki u naravi a u srcu lomljivi. Na tom tragu, prolazio sam duboko i dugo hrvanje sa samim sobom: od nevjernika do vjerovjesnika i od zaljubljenog glazbenika do Kristova svećenika.
Imao sam iskustvo veza s konkretnim mogućnostima za ostvarenje bračnog poziva. Danas su te drage osobe blagoslovljene u braku ili samostanu, a i ja sam neizmjerno radostan i miran u svome darovanom mi i namijenjenom pozivu i poslanju Ljubavi. O kako je važno osloboditi i isprazniti srce od napuhanih ispraznosti te ga ispunjati milošću.
Ta beskrajna milina milosti uistinu utažuje čežnju cijelog našeg bića. Volio bih da sam svome Bogu ranije i ustrajnije izricao svoj DA i to svima preporučam jer je u tome sav naš ostvareni smisao i sreća!
Žao mi je kad sam se ponekad dao zaslijepiti i zarobiti nekim stvarima, osobama i svojeglavostima općenito, te pritom bio ponekad pretjerano naporan i težak sebi i drugima. U
šali kažem da bih mogao nositi majicu na kojoj piše o p r o s t i t e m i, jer bih tu riječ mnogostruko uputio svima onima koje na bilo koji način u životu uvrijedih svojom grešnošću i ranjenošću, a onima pak koji su mene površno i krivo shvaćali i opisivali od srca opraštam. Stoga sam i između ostaloga satkao malu pjesmu-meditaciju: MILOSRĐEM POBIJEDIMO!
Gledajući detaljnije unatrag, što se tiče otkrivanja i ostvarivanja duhovnog poziva, bilo je početničkog zanosa kroz drage mi franjevce i duhovnu obitelj Omnia Deo, koji su mi bili na poticaj i obogaćenje, uz naknadna preispitivanja i traženja…
Prije i poslije ulaska u bogoslovske vode bio sam mnogo puta baš kao i izgubljeni sin, povremeno donekle i kao stariji (usp. Lk 15, 11-32), a evo, iako vrlo nedostojan (prebijedan a zamilovan), po nezasluženoj milosti, želim što više biti i milosrdan kao Otac! Naime, prestrpljivi i milosrdni Bog me konačno „ulovio“ s nakanom da pođem za Njim i s Njim spasonosno „loviti srca na moru života“.
Sve u svemu, s vremenom sam sve jasnije i postojanije uviđao da me naš Gospodin ipak i zaista želi za sebe te da zbilja ni u čemu nisam tako istinski blažen kao kad mu, iznutra što slobodniji, skroz na skroz pripadam i dušobrižnički s velikodušnom ljubavlju služim. Zdušno se preporučam u molitve da budem što prikladnije i predanije oruđe u Spasiteljevim rukama i s radošću vas sve blagoslivljam +MJ
