Na Podbrdu sam doživjela obraćenje i ostavila more suza. Kad sam se vraćala kući bila sam puna radosti i jedva sam čekala ispričati sve te događaje svom zaručniku s kojim sam se nagodinu trebala vjenčati. Mislila sam da će to objeručke prihvatiti, ali mene su dočekali noževi vrijeđanja, psovki i mržnje na Boga što je to napravio od mene što sam ja sada. Na spomen čistoće bila bi posebno napadana. Rekao je da sam mu onakva kakva sam bila prije više odgovarala(hodali smo u grijehu) i da ne može podnjeti da mi je sad netko drugi na prvom mjestu(misleći na Isusa), a da to nije više on. U takvoj nezdravoj vezi ostala sam misleći da ću ga promjeniti moleći ga da i on krene tim putem. Njegove riječi su bile;"neću","ne mogu" i "ne želim". Dao mi je uvjet; "Bog" ili "ja". Kad sam izabrala Boga ostavio me i otišao. Trebale su mi godine da se oporavim, bila sam sama ne želeći više imati dečka kako ne bi prošla isto. Bila sam povrijeđena. Kroz patnju i trpljenje moja je vjera rasla u čistoći života(u svim smislima). Kod sestara Karmelićanki primali su se da se upišu oni koji žele svoj život posvetiti Mariji noseći njezin škapular. Upisale smo se prijateljice i ja. Sjećam se da sam plakala od radosti kada je nadamnom velič. Ivica Živić izgovarao riječi molitve i blagoslova. Svih ovih godina živim sakramentalnim životom, ali Gospina krunica mi nije nikako polazila za rukom.
Molila bi je tri dana pa dva mjecesa ništa pa tjedan pa pola godine ništa.. Stalno bi odustajala. Ona mi se činila predugačka, često sam znala biti umorna pa uvijek neki izgovori. Kad bi ponekad molila krunicu znala bi reći; "Gospo ja želim,ali ne mogu. Ti mi izmoli milost da Tvoju krunicu molim svakodnevno cijeli svoj život". Više je ta želja bila želja srca nego što sam za to molila.
Kako je vrijeme prolazilo svidio mi se jedan dečko kojem sam odmah rekla način svog razmišljanja i kako živim. Čekao je da se zaljubim jer je mislio da će tada promjeniti moje mišljenje i stavove. Kako nije uspio ostavio me s riječima;"U kojem stoljeću ti živiš!
"Nakon toga rekla sam svojoj najboljoj prijateljici da mi moramo nešto poduzeti. Poslale smo na sve stranice na face-u i javili svim prijateljima da se i oni uključe molitvi svakodnevne Gospine krunice na nakanu za sve one samce koji nemaju životnog partnera, Gospa je i sama rekla da se krunicom sve može izmoliti(naravno ako je to u skladu s Božjom voljom). Problem je bio što sam inicijator molitve, a ni sama ne molim krunicu svakodnevno. Ali tom odlukom i odazivom tolikih mladih da se i oni priključuju molitvi krunice u mom srcu se rodila ljubav prema krunici. Mogu reći; "Ja sam u nju zaljubljena! "Molim ju svaki dan pred križem na koljenima za sve one koji su ostavljeni, koji više ne vjeruju u pravu ljubav, za one koji su izgubili nadu i da će ostati sami, za one koji su nesretni.. Poručujem vam; "Mi za vas molimo!" Priključite svoje molitve tim nakanama jer zajedno smo jači. Mogu samo reći od kada molim svakodnevno krunicu moji strahovi su nestali, ja više nisam nesretna, radost spasenja mi je vraćena(od prekida bila sam ogorčena i tužna). Još uvijek sam sama jer kažem; "Ili će biti kako Bog zapovjeda ili neće nikako"pa makar kako neki kažu da ću ostati sama. Bolje sama i sretna nego "s bilo kim"a nesretna! Ja se ne bojim kako god mi bilo. medjugorje-info.com
