Gospodin nas poziva da budemo budni kako ne bismo upali u napast – objasnio je Sveti Otac – Iz tog je razloga kršćanin uvijek budan i pozoran. Evanđelje govori o borbi između Isusa i Sotone, o „nekima“ koji govore da Isus po Beelzebulu izgoni đavle. Papa je napomenuo da Isus nije ispričao prispodobu, nego govori istinu: „kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh'“ (Lk 11,24), odnosno gdje stanuje slobodan čovjek.
Đavao tako donosi odluku: „Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku“ (Lk 11,26). Upravo riječ „gore“ posjeduje veliku snagu jer demoni ulaze „tiho“ – napomenuo je papa Franjo.
Počinju tako biti dio života. I svojim idejama i nadahnućima pomažu tom čovjeku [prividno] živjeti bolje… Ulaze u život čovjeka, ulaze u njegovo srce, te iznutra počinju mijenjati čovjeka, no tiho, ne stvarajući pritom buku – naglasio je Sveti Otac – Ovaj se način razlikuje od opsjednutosti vragom koja je snažna, jer u ovom slučaju vrag djeluje postupno u našem životu kako bi mijenjao kriterije, da bi nas doveo do svjetovnosti. Prerušava se u naš način djelovanja i jedva ga primjećujemo. I tako čovjek koji je oslobođen od vraga postaje zao, potlačen svjetovnošću. To je ono što vrag želi: svjetovnost – upozorio je Papa.
S druge strane, svjetovnost je korak naprijed u „opsjednutosti“ demonom. Svjetovnost je „opčinjavanje“, „zavođenje“. Ta [vrag] je otac zavođenja. Kada demon uđe blago i pristojno te ovlada našim stavovima, onda se mijenjaju naše vrijednosti od služenja Bogu prema služenju svjetovnosti. Na taj se način postaje mlakim i svjetovnim kršćaninom, čudnom mješavinom duha svijeta i Božjeg duha. Sve to udaljava od Gospodina. Kako je moguće izaći iz takve jedne situacije? – upitao je papa Franjo. Odgovarajući na to pitanje, Sveti je Otac ponovno istaknuo važnost mirne budnosti, a da pritom ne upadnemo u strah.
Biti budan znači shvatiti što se događa u mom srcu – kazao je Papa – To znači zaustaviti se nakratko i proučiti svoj život. Jesam li kršćanin? Odgajam li svoju djecu više ili manje dobro? Je li moj život kršćanski ili svjetovni? I kako to mogu shvatiti? Potreban je isti recept kao i kod sv. Pavla: usmjeriti svoj pogled prema Kristu Raspetom. Samo se s križa može shvatiti gdje je svjetovnost i kako ju uništiti. To je cilj križa pred nama: on nije ukras, nego ono što nas spašava od opčinjavanja, od zavođenja koje nas vodi u svjetovnost.
Papa Franjo je na kraju pozvao da se pitamo usmjeravamo li svoj pogled prema Kristu Raspetom, obavljamo li put križa kako bismo vidjeli cijenu spasenja, ne samo u odnosu na grijehe, nego i u odnosu na svjetovnost. Slijedi ispit savjesti, i to uvijek pred Raspetim, te molitva.
Dobro je učiniti prekid – nastavio je Papa – prekid s udobnim stavovima. Činiti djela ljubavi prema bližnjemu. Udobno mi je, ali ću činiti ono što će me koštati. Posjetiti bolesnika, pomoći potrebitom… učiniti djelo ljubavi prema bližnjemu. I to lomi onaj sklad koji taj vrag s drugih sedam duhova nastoji postići kako bi uspostavio duhovnu svjetovnost – zaključio je Sveti Otac.
