Njeno štovanje nije samo duhovno pravilo ponašanja, nego nužnost kršćanskoga života. Pogled na majku nas potiče da odbacimo nepotrebni teret i ponovno otkrijemo ono što je važno – rekao je Papa te nastavio – Majčin dar, dar svake majke i svake žene toliko je dragocjen za Crkvu koja je Majka i Žena. Dok muškarac često apstrahira, postavlja tvrdnje i nameće ideje, žena i majka je u stanju čuvati, u srcu povezivati i oživljavati. Kako naša vjera ne bi postala puka ideja ili puki nauk, svima nam je potrebno majčinsko srce koje čuva Božju nježnost i koje osjeća ljudske otkucaje srca.
U svojoj je propovijedi Papa promišljao o dimenzijama takve milosrdne Crkve koja sluša. Otkad je Gospodin u Mariji postao čovjekom, Bog više ne postoji bez svoga čovještva – kazao je Sveti Otac usmjeravajući svoj pogled na Isusovo utjelovljenje: Ljudsko tijelo, koje je Isus primio od svoje majke, sad je njegovo tijelo te će zauvijek to biti. Toga se prisjećamo kad kažemo Majci Božjoj: Bog je blizu čovječanstvu poput djeteta svojoj majci koja ga nosi u svojoj utrobi.
U Mariji, Majci Božjoj, Bog se učinio malenim – nastavio je papa Franjo – postao je tvar kako bi bio poput nas, a ne samo da bi bio s nama. To je čudo, novost! Čovjek više nije sam, on više nije siroče, već je zauvijek dijete. Godina započinje tom novošću. Iz te se utjehe, tog dokaza ljubavi, može izvesti stav za ljude – rekao je Papa – stav zaštite života, služenja životu koje se sastoji u tomu da se prihvati, voli i podupire svaki život od majčine utrobe do duboke starosti, kao i onaj koji trpi i koji je bolestan, do neugodnog, pa čak i odbojnog života.
Osvrćući se na Evanđelje dana, Sveti je Otac govorio o dvije Marijine krjeposti: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,19). Prvo se dotaknuo riječi „pohranjivati“ te je napomenuo da nam božićni izvještaj ne donosi nijednu Marijinu riječ. Ona je u tišini i u jednostavnosti čuvala Božju riječ i nalog. Na to bi se danas trebali ugledati vjernici. Ta nam šutnja govori – nastavio je Papa – da je i nama potrebna tišina ako želimo nešto sačuvati. Nužno je u šutnji promatrati jaslice. Ako svakodnevno odvojimo nekoliko trenutaka u šutnji kako bismo bili s Bogom, sačuvat ćemo svoju dušu, sačuvat ćemo svoju slobodu od nagrizanja banalnosti potrošnje i od omamljivanja reklamama, sačuvat ćemo dušu od širenja ispraznih riječi i nadmoćnog valovlja ispraznog razgovora i buke.
Druga je Marijina krjepost „prebiranje“. Marija je prebirala radosti i boli, nade i strahove, svjetla i sjene, promišljala, u svom ih je srcu Bogu predala bez ogorčenja, bez povlačenja u samu sebe – kazao je papa Franjo. Tako je čuvala te stvari. Čuvamo stvari tako što ih povjeravamo: tako što život ne prepuštamo strahu i nevolji ili praznovjerju; tako što se ne zatvaramo u sami sebe ili ne težimo zaboraviti, nego pretvarajući sve u dijalog s Bogom. I tada dolazi Bog kojom smo na srcu da bi se nastanio u našem životu.
Sveti je Otac pred kraj napomenuo da je tajna Majke Božje: potiho čuvati sve stvari i iznositi ih pred Boga, a kao što nam Evanđelje donosi, to se događalo u njenom srcu. Srce nas potiče da usmjerimo pogled na srž osobe, njene osjećaje i život. Srce Majke Božje je središte od kojeg počinjemo iznova: U njezinom srcu kuca srce Crkve. Današnja nam svetkovina govori da ako želimo napredovati, moramo se vratiti unatrag: započeti iznova od jaslica, od Majke koja u rukama drži Boga – kazao je na kraju papa Franjo.