Gospodin nas tješi nježnošću, kao što to čine majke koje miluju svoje dijete kada plače – rekao je papa Franjo jutros na misi u Domu svete Marte u Vatikanu potičući da dopustimo Bogu da nas tješi te da mu se ne opiremo. Prvo čitanje današnje liturgije iz Knjige proroka Izaije (Iz 40,1-11), upravo je poziv na utjehu: „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš“ jer „njegova je krivnja okajana“. Radi se o „utjesi spasenja“ – istaknuo je Papa i naglasio – o radosnoj vijesti da smo spašeni.
Uskrsli Krist, u onih četrdeset dana nakon uskrsnuća, prema svojim učenicima čini upravo to, tješi ih – rekao je Sveti Otac i primijetio – No, mi ne želimo riskirati, opiremo se utjesi kao da smo sigurniji u nemirnim vodama problema. Kladimo se na žalost, na probleme i poraze, dok Gospodin radi s mnogo snage, ali nalazi otpor. To se vidi i na učenicima na uskrsno jutro; žele dotaknuti i dobro se uvjeriti. Činimo to i mi zato što se bojimo drugog poraza.
Vezani smo za taj duhovni pesimizam – rekao je papa Franjo i nastavio – kada mi na općim audijencijama neki roditelji donesu djecu kako bi ih blagoslovio, neka od njih kada me vide vrište, počinju plakati, jer vidjevši me u bijeloj odjeći sjete se liječnika ili bolničara koji su im dali injekcije i pomisle: „Ne ponovo!“ I mi se ponašamo slično, ali Gospodin kaže: „Tješite, tješite moj narod!“
Kako Gospodin tješi? – upitao je Papa i odgovorio – Nježnošću. To je jezik koji ne poznaju proroci nesreće. Ta je riječ uklonjena iz svih poroka koji nas udaljavaju od Gospodina; klerikalnih poroka kršćana koji se ne žele kretati i koji su mlaki… Nježnost plaši. Izaijin odlomak završava: „Evo, Gospodin ima nagradu, i nagrada njegova ide pred njim. Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.“
Nježnost je način na koji Gospodin tješi – rekao je Sveti Otac i dodao – Nježnost tješi. Majke, kada dijete plače, miluju ga i smiruju nježnošću. Nježnost je riječ koju današnji svijet briše iz rječnika. Gospodin nas poziva da dopustimo da nas tješi i to pomaže također u pripravi za Božić. Danas smo u zbornoj molitvi molili za milost iskrenog klicanja, te jednostavne ali iskrene radosti.
Dapače, stanje kršćana mora biti stanje utjehe, pa i u ružnim trenucima – rekao je papa Franjo i napomenuo – Mučenici su ulazili u Koloseum pjevajući. Današnji mučenici, mislim na dobre radnike Kopte koji su pogubljeni na libijskoj plaži, umirali su govoreći: „Isuse, Isuse!“ U toj molitvi bila je prisutna utjeha, to jest radost u trenutku mučeništva. Redovito stanje kršćanina mora biti stanje utjehe koje nije isto kao optimizam. Optimizam je nešto drugo.
Utjeha je pozitivan temelj – rekao je Papa i protumačio – Radi se o prosvjetljenim i pozitivnim osobama. Utjeha je upravo ta kršćanska pozitivnost i prosvijetljenost. U trenucima kada se trpi ne osjeća se utjeha, no kršćanin ne može izgubiti mir, jer to je dar od Gospodina koji daje svima, pa i u najtežim trenucima. Ovaj tjedan priprave za Božić molimo Gospodina da se ne bojimo dopustiti da nas On tješi.
Molimo kako bismo se i mi pripremali za Božić u miru – rekao je Sveti Otac i dodao – u miru srca, u miru Božje prisutnosti i u miru koji daje Njegovo milovanje. Netko će reći: Ali ja sam veliki grešnik… Da, ali što nam kaže današnje evanđelje? (Mt 18, 12-14). Gospodin koji tješi kao pastir, ako izgubi jednoga od svojih, ide ga tražiti kao onaj čovjek koji je imao sto ovaca, jedna se izgubila, ali ju je išao tražiti. Tako čini Gospodin sa svakim od nas. Netko će primijetiti da ne želi mir, da se opire miru i utjesi. No, Isus je na vratima. On kuca na naše srce kako bismo mu ga otvorili i dopustili da nas utješi i dade mir. On to čini blago, kuca milujući – zaključio je Papa.
