Duh služenja, poniznost i poslušnost, koji vode svetoga Ivana Krstitelja nakon što je krstio Isusa, bili su u središtu razmišljanja pape Franje u podnevnom nagovoru u kojemu se osvrnuo na evanđelje današnje liturgije.
Papa je podsjetio kako je Ivan bio poslan pripraviti put Mesiji i to je učinio ne štedeći se, stoga bi se, ljudski gledano, moglo misliti da će za to biti „nagrađen“. Ali Ivan, nakon što je izvršio svoje poslanje, zna se povući u stranu, povlači se sa scene kako bi ustupio mjesto Isusu. Njegovo jednostavno ponašanje puno poštovanja čine ga sposobnim vidjeti Duha Svetoga koji silazi s neba kao golub i ostaje na Kristu.
Vidio je Duha kako silazi na Njega, pokazao na nj kao na Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta i sada ga ponizno sluša. Propovijedao je narodu, okupio učenike i dugo ih odgajao. Ipak, nikoga ne veže za sebe.
Uloga odgojitelja
Istaknuvši da je to teško, Papa je napomenuo da je to, međutim, obilježje pravoga odgojitelja: ne vezati ljude za sebe. Papa insistira na Ivanovom primjeru koji upućuje učenike Isusovim stopama i ne zanima ga stjecanje ugleda i uspjeha, nego daje svjedočanstvo, a potom čini korak unatrag, kako bi mnogi upoznali radost susreta s Isusom.
Nesebično služenje
Njegov primjer Sveti Otac ističe svim vjernicima kao uzor za odvajanje od žeđi za posjedovanjem i kontrolom nad drugima, te za obavljanje nesebične službe.
Svojim duhom služenja, svojom sposobnošću da ustupi mjesto, Ivan Krstitelj nas uči važnoj stvari: slobodi od navezanostî. Da, jer lako je vezati se za uloge i položaje, za potrebu da budeš cijenjen, priznat i nagrađen. A to, iako prirodno, nije dobro, zato što služenje uključuje besplatnost, brigu o drugima bez ikakvih koristi za sebe, bez skrivenih namjera.
Propovijedati bez protagonizma
I za nas će biti dobro njegovati, poput Ivana, krepost povlačenja u pravom trenutku, svjedočeći da je uporišna točka života Isus – istaknuo je rimski biskup te se posebno obratio svećenicima i majkama i očevima koji se suočavaju s izazovom roditeljstva.
Razmislimo koliko je to važno za svećenika, koji je pozvan propovijedati i slaviti ne radi protagonizma ili osobnog interesa, nego kako bi druge pratio ususret Isusu. Razmislimo koliko je to važno za roditelje, koji odgajaju svoju djecu uz tolika odricanja, ali ih onda moraju ostaviti slobodnima da krenu svojim putem u poslu, u braku, u životu.
Odgovornost i sloboda
Papa Franjo stoga pomiruje odgovornost i slobodu izbora te podsjeća da je dobro i pravo da roditelji svojoj djeci i dalje osiguravaju svoju prisutnost, ali diskretno, bez nametljivosti. Isto – prema Papinim riječima – vrijedi i za druga područja, kao što su prijateljstvo, bračni život, život u zajednici. Osloboditi se od navezanostî vlastitog ega i znati se povući odlučujući je korak za rast u duhu služenja. Papa je na kraju potaknuo sve vjernike da se upitaju o toj sposobnosti prepoznavanja i nasljedovanja ispravne nevezanosti.
Privlačimo li druge Isusu ili sebi? Osim toga, slijedeći Ivanov primjer: znamo li se radovati činjenici da drugi idu svojim putem i slijede svoj poziv, čak i ako to uključuje malo odvajanja od nas? Radujemo li se njihovim postignućima, iskreno i bez zavisti?
Marija, službenica Gospodnja
Za ostvarivanje te službe prema drugima, papa Franjo je zazvao pomoć Marije, službenice Gospodnje, da nam pomogne da se oslobodimo navezanostî, da ustupimo mjesto Gospodinu i napravimo mjesta za druge.
