Vjera u uskrsnuće, koju ispovijedamo, pomaže nam biti ljudi nade, a ne očaja, ljudi života, a ne smrti, jer nas tješi obećanje vječnoga života ukorijenjenoga u jedinstvu s uskrslim Kristom – rekao je Papa u jednoj od brojnih prilika, govoreći o Dušnom danu. Tako je 3. studenog prošle godine, na misi zadušnici za kardinale i biskupe preminule tijekom godine, istaknuo da smrt čini konačnim 'raskrižje' koje je već ovdje, na ovom svijetu, pred nama, a na kojemu se odvajaju put života, odnosno onaj koji vodi do zajedništva s Bogom, i put smrti koji vodi daleko od Njega.
Ta nada, koju je u nama upalila Božja riječ, pomaže nam ponašati se s pouzdanjem u odnosu na smrt; doista, Isus nam je pokazao da ona nije posljednja riječ, nego nas milosrdna Očeva ljubav preobražava i daje nam da živimo s Njim u vječnom zajedništvu – istaknuo je Sveti Otac.
Nada koja ne razočarava
Dušni dan slijedi odmah nakon svetkovine Svih svetih upravo zbog toga što su međusobno usko povezani. S jedne se strane, naime, Crkva, hodočasnica kroz povijest, raduje zbog zagovora svetih i blaženih koji ju podupiru u poslanju naviještanja Evanđelja; s druge pak strane sudjeluje u žalosti onih koji trpe zbog odvojenosti od dragih osoba, te poput Isusa, i zahvaljujući Njemu, zahvaljuje Ocu koji nas je oslobodio od vladavine grijeha i smrti – napomenuo je papa Franjo u podnevnom nagovoru 2. studenog 2014. godine.
U ovaj dan mnogo ljudi odlazi na groblje, na mjesto počinka, u spomen na svoje drage, ali Crkva poziva da se spomenemo sviju, – upozorio je Papa – također onih kojih se nitko ne spominje, kao što su žrtve ratova i nasilja, brojni mališani u svijetu pritisnuti glađu i bijedom, te bezimeni ljudi koji počivaju u zajedničkim grobnicama.
Rezultat je rata smrt
Brojnim žrtvama uzaludnih ratova papa Franjo je svoje misli posvetio 2. studenog prošle godine, na misi koju je slavio na Američkom groblju u Nettunu. Kada ljudi namjeravaju ući u rat, uvjereni su da će uspostaviti novi svijet, da će doći do određenoga 'proljeća'. Ali, sve onda završava u zimi, ružnoj, okrutnoj, u kojoj vladaju teror i smrt. Danas molimo za sve pokojne, ali na poseban način za te mlade ljude, u trenutku u kojemu mnogi umiru u svakodnevnim bitkama ovoga rata u dijelovima – rekao je tada Sveti Otac.
Žalost se isprepleće s nadom
Današnji spomen preminulih, osim toga, ima dvostruke osjećaje; s jedne strane osjećaj žalosti, ali s druge i znak nade koju predstavlja cvijeće koje se nosi na grob. Gesta je to blizine i ljubavi – objasnio je papa Franjo 2. studenoga 2016. godine, na misi slavljenoj na rimskom Groblju Flaminio. Svi ćemo proći tim putom; prije ili poslije, u boli ili bez nje, ali svi. Ali, s cvijetom nade, onom snažnom niti koja je usidrena na onom svijetu. Eto, to sidro ne razočarava – ta nada u uskrsnuće. Prvi koji je prošao tim putom je Isus; mi idemo putom kojim je On prošao – napomenuo je papa Franjo.
