Gospa se ukazala vidjelici Mariji Pavlović u njezinoj kući i rekla da kaže svima u svome susjedstvu neka siđu na gumno, dolje ispod kuća.
Marija se malo smela jer se već bila taj dan ukazala Gospa u crkvi i molitve su završile, ali je ipak poslušala. Na gumnu se sabralo četrdesetak ljudi. Kad su zajedno počeli moliti, došla je Gospa i preko Marije pozvala sve prisutne da je dotaknu. Prisutni su po redu dolazili do Marije koja im je pokazivala gdje mogu dodirnuti Gospu.
Od mnogih dodira ostajali su prljavi otisci ruku na Gospinim haljinama. Kad se Gospa tako uprljana od njih udaljavala, Marija je gorko zaplakala. Kroz plač je pripovijedila ljudima što se dogodilo i kako su svojim dodirima „zaprljali“ Gospu. Jedan od prisutnih je zavapio: „Ljudi, braćo! Ujutro svi na ispovid!“
To nije bilo jedini put kad je Gospa pozivala i dopuštala da je se dotiče. U knjizi „Tisuću susreta s Gospom" fra Janka Bubala“ ostao je zabilježen jedan raniji događaj kad je Gospa pozvala kasno uvečer vidioce i njihove najbliže da se okupe na Podbrdu. To je bilo dvadesetak dana iza prvog ukazanja. Kad su došli gore, počeli su moliti i čekati Gospu. Vicka pripovijeda:
V (Vicka) – Kad smo mi počeli molit, ko da se je nebo otvorilo. Zasjalo je silno svjetlo i počeo se k nami spuštati ko neki balon.
Bio je svijetao, ali pomalo žutkast. Polako se spuštao, a oni su uzbuđeno molili. Nije ih bilo strah, ali nije im ni bilo svejedno, kako Vicka kaže. Balon se brzo spustio i raspukao nad zemljom. Iz njega je izletilo hiljadu „ko nekih zvjezdica... netko je, kažu, vidio i neki svijetli križ.“ To su gledali svi koji su se tamo zatekli. Neki su se, osobito djeca, bili strašno prepali. Vidioci su ih smirivali. Govorili su im da je već među njima Gospa i da će početi moliti. Svi su klekli po kamenju i Vicka kaže, „molilo se i plakalo zajedno“.
Slično se događalo i u prvom tjednu ukazanja, u strci i gužvi na Podbrdu, vidioci kažu da, kad bi netko Gospu pogazio ili stao joj na veo, ona bi nestala, pa se ponovno pojavila. Zato su u početku govorili: „Mi bi najvolili kad ne bi naroda bilo oko nas!“ Ubrzo su ukazanja „preseljena“ u crkvu.
***
Gospa poziva na ispovjed.I danas je njezina haljina puna otisaka naših grijeha jer u ovom slučaju pokazalo se kakvo nam je zapravo srce i koliko je njegova čistoća važna.Nju bole naši grijesi i ovaj primjer s njenom haljinom zorno prikazuje stvarnost grijeha i posljedice koje nosi.Ništa zemaljsko nije vječno,ali sve zemaljsko može postati slika vječnoga! Živa slika ljepote božanske slave a to je našeMeđugorje,srce svijeta gdje je Majčica neba i zemlje spustila Svoj pogled i dolinu suza natopila kišom milosti.Sada ovdje iz kamena tvrdog raste cvijeće iz raja kojeg nosimo na sve strane svijeta u sve prazne vrtove naših duša.
Pogledaj,koliko samo zdravih plodova na tržnicama dobrote,gdje je jedino sredstvo plaćanja ljubav Oca našeg Nebeskog,koliko samo dobivenog mira unijetog na ratište života i burne stvarnosti,koliko odbačenog zemaljskog oružja u zamjenu za ono nebesko...pogledaj,u tom odrazu vječnosti gledaju nas naša vlastita lica,u tom odrazu nebo ljubi zemlju a nebu je ime Majka Marija.Obucimo našu Majku u najljepše haljine,nas same,čiste i mirisne duše.Kažu da su najljepši ukras majke njena djeca,ukrasimu Nju,čistim rukama i čistim srcem.Bvb
Izvori:(Lj. Rupčić, „Gospina ukazanja u Međugorju“, 1983.)/knjiga „Tisuću susreta s Gospom" fra Janko Bubalo
