Sveti Otac Franjo ovlastio je Dikasterij za kauze svetaca da objavi Dekret o čudu koje se pripisuje zagovoru časnog sluge Božjega Ivana Merlinija, svećenika i Misionara Krvog Kristova (Spoleto, 28. kolovoza 1785. – Rim, 12. siječnja 1873.).
Družba Misionara Krvi Kristove, ujedinjena s Družbom Klanjateljica Krvi Kristove i svim partikularnim crkvama u kojima je Obitelj Krvi Kristove prisutan u Italiji i diljem svijeta; u zajedništvu s Laičkim Pokretom koji se nadahnjuje duhovnošću Krvi Kristove, „zahvaljujemo Bogu“ za primljeni dar, dok s molitvenim srcem dijelimo nadu da bi se uskoro mogla proslaviti beatifikacija časnog sluga Božjega Ivana Merlinija.
„Sinovskom privrženošću i ushitom” – ističe don Emanuele Lupi, CPPS, generalni moderator Družbe Misionara Krvi Kristove – „u zajedništvu, izražavamo Svetom Ocu Franji duboku zahvalnost što je sveopću Crkvu obogatio novim Blaženikom, čovjekom mudrosti i razbora, slugom pomirenja i mira, misionarom. milosrđa, svjedokom otajstva Predragocjene Krvi Kristove. Don Ivan Merlini je za našu Zajednicu referentna osoba, primjerice u kojoj možemo pronaći sliku Božje, jer duboko u sebi znamo da su nam potrebni sveci, konkretni primjeri muškaraca i žena koji nas podsjećaju na Božju prisutnost u svijetu iu našem svakodnevnom životu.”
Nicla Spezzati, Klanjateljica Krvi Kristove i postulatorica Kauze, ističe: „Postulatora, koji radi u crkvenom postupku definiran kao Kauza ili Proces beatifikacije i kanonizacije Sluge Božjega , popularno se zove odvjetnikom Sveca. Odvjetnik mora 'poznavati Zakon', ali osim toga mora dobro poznavati osobu koja mu je povjerena, čiji je zastupnik, predstavljajući ga, u našem slučaju, kao identitet pun Evanđelja, sveopćoj Crkvi, vjernom i svetom narodu Božjem, vjernicima i onima koji su daleko, piše cpps.hr.
Kakav je bio ovaj svećenik i misionar koji je prošao kroz teške povijesne prilike u crkvenim državama (1785. – 1873.): od Rimske republike do ustanka Risorgimenta, postnapoleonsko razbojništvo, pad svjetovne vlasti Pape, zauzimanje Rima, ujedinjenje Italije? Ujedinio je u sebi suprotnosti u jednu zadivljujuću sintezu. Čovjek s tisuću talenata: svestran i promišljen, metodičan i umjetnik, točan, precizan, ali uma i srca otvorena prema širokim horizontima. Čovjek od krvi i mesa s tolerantnom i prijateljskom crtom, dosljedan svojim načelima, nefleksibilan u zahtjevima – više prema sebi nego prema drugima, popustljiv u razumijevanju drugih više nego sebe. Čovjek jasan, nesklon kompromisima, uronjen u molitvu do točke otuđenja od stvarnosti, ali toliko uvučen u stvarnost da se sve pretvori u molitvu. Sposoban činiti velika djela, a također i jednostavno hodati čestom raznoseći svježu vodu od izvora do seljaka iz Ciociarija koji su se u suton vraćali s rada u polja. Cijenjeni savjetnik pape Pija IX., a ujedno i Misionar među 'razbojnicima' rimskog sela kojima je bio milosrdni susjed i mirotvorac. Čovjek strastven u iskazivanju svakodnevne ljudskosti, uvjeren da se svaka slabost i krhkost može preobraziti u susret s Evanđeljem Kristovim.
Ivan Merlini počiva u Rimu u crkvi Crociferi, kraj Fontane di Trevi, uz svoga oca i učitelja – sv. Gašpara del Bufala, rimskog svećenika. Sigurna sam da nas ovaj novi Blaženik danas poziva da iz zbrkanih i sivih fragmenata svakodnevice gradimo poredak ljubavi koja rađa.”
