Gimnazijski vjeroučitelj iz Rijeke i novinar Miletić ističe da Bog jednako voli sve ljude bez obzira na njihove razlike.
Aleksandar Stanković ugostio je Miletića uvodno u emisiji u neobičajenoj scenografiji, sjedeći na podu, leđima okrenuti jedno prema drugome imitirajući ugođaj ispovijedi.
Govorio je i o radu s mladima te svojoj odluci da postane vjeroučitelj.
Ponekad kažem svojim učenicima, da sretnem sam sebe prije 20 godina ne bih se pozdravio na ulici. No vjerujem da se svatko od nas u adolescentskoj fazi traži, da je prirodno i uobičajeno da čovjek dok se pronađe, dok shvati tko je i što želi od života, da katkad ima i nekih oscilacija u ponašanju, kazao je Miletić.
Ja sam dijete Domovinskog rata. Završio sam osnovnu školu, upisao salezijansku gimnaziju dok je rat bio na vrhuncu. Tate nije bilo doma, a mama sama s nas troje. Puna kuća izbjeglica. A mama je teško mogla zadržati autoritet nada mnom, a narav mi je vrlo vrela. Išao sam na utakmice, učlanio se u Armadu. Bio sam življi, rekao je Miletić.
Opisao je i prijeloman trenutak u svom životu nakon što se kao tinejdžer sukobio s jednim mladićem. Ne razmišljaš o posljedicama. Živiš život punim plućima. Imao sam okršaj s jednim dečkom u gradu. Pogodio sam ga nezgodno s desnim krošeom i nažalost ga ozlijedio, izbio mu zub. Sve to ja sam zaboravio, ali očito nisu oni koji i nisu trebali zaboraviti, izjavio je, među ostalim, Miletić.
Jedno sam vrijeme razmišljao hoću li biti svećenik, ali ipak sam odlučio upisati teologiju i biti vjeroučitelj, kazao je Miletić. To je predobar poziv. Općenito mislim da sve što čovjek radi, ako radi s ljubavlju, da je to predivno. Ako čovjek nešto odrađuje, onda je to vrlo loše - i prema njemu samome i prema drugima. Ti drugi uvijek osjete kada vi nešto odrađujete. Djecu bi trebalo pitati kakav sam vjeroučitelj, ali znam da im se potpuno predajem. Imam 487 učenika na vjeronauku od 650 gimnazijalaca. Svi oni imaju moj broj mobitela i znaju da me mogu dobiti kada god to žele, istaknuo je vjeroučitelj.
S djecom na satu razgovaramo o mnogo čemu - o odnosima, životu u obitelji...Uz otvorenost lakše je doprijeti do njihova srca. S njima imam prijateljski odnos, kao da sam njihov stariji brat, dodaje.
Na pitanje kako se na njega odrazio skandal s vjeroučiteljem iz Zagreba koji je pozivao na ubijanje drugih ljudi, Miletić je rekao da mu je bilo loše. Popio sam litru kamilice, ali mi je i dalje bilo loše. Isus u Bibliji kaže: Sablazni moraju doći, ali jao si ga onome po kojima dolaze, navodi Miletić te zatim objašnjava zašto je uzeo taj primjer.
Ja sam veći ljevičar od svih SDP-ovaca u Hrvatskoj. Zašto? Zbog brige o siromašnima, migrantima, drugim narodnostima. No što znači desničar? Da volim Hrvatsku? Naravno da je volim. Svjestan sam svog naroda i identiteta, branitelja i prijatelja. Bio sam jedno vrijeme, kao mulac, ljut na Isusa jer su svi stariji dečki iz grupe išli braniti Domovinu. Ja sam imao 13, 14 godina pa nisam mogao, rekao je Miletić.
Odgovarajući na pitanje ne bi li ipak bilo bolje da se vjeronauk održava u župi, a ne u školama, kazao je: Vjeronauk postoji u našom obrazovnom sustavu više od 200 godina. Pritom je naveo i nekoliko primjera drugih država u kojima se pohađa vjeronauk, a dotaknuo se i izjava Borisa Jokića o tome.
Na pitanje ima li šanse da ateisti idu u raj, upitao je - zašto ne? Mislim da je Bog toliko pun ljubavi prema svakom čovjeku da ne želi da itko propadne.
Smatra da će u raj doći oni koji žive po zakonu srca. Možda ćete čak vi prije mene, s obzirom na moj život prije. Možemo se naći jednog dana ondje i popiti kavu, kazao je i pojasnio da je ondje bolji espresso od najboljih koje je pio.
Osvrnuo se i na druge teme - poput mržnje u medijima, kućnim ljubimcima, njihovim dušama, Mirku Filipoviću, papi Franji, gradu Rijeci, izborima, smrti Slobodana Praljka, svojim prijateljima, ratu između Hrvata i Bošnjaka u BiH, Novom listu, svom humanitarnom radu s djecom različitih nacionalnosti, svojoj supruzi...
Emisiju u cijelosti možete pogledati OVDJE.
