Organizacija za ljudska prava izjavila je da su suđenja devetorici Libijaca, jednoj Libijki i jednom Pakistancu "obilježena teškim kršenjima pravičnog postupka i međunarodnih standarda ljudskih prava", prenosi nedjelja.ba.
Jedanaest vjernika optuženih za "vrijeđanje vjerskih svetišta i rituala putem interneta", "pozivanje na osnivanje zabranjene skupine" i "promicanje promjene temeljnih načela Ustava", osuđeni su 15. travnja na tri do 15 godina zatvora.
Bez dokaza
Između ožujka i kolovoza 2023., pripadnici Agencije za unutarnju sigurnost (ISA) uhitili su kršćane bez naloga izdanih na njihova imena, tvrdeći da pripadaju skupini koja promiče kršćanstvo.
"Tijekom suđenja, koje je započelo u rujnu 2024., suci nikada nisu ispitali svjedoke ili dokaze protiv optuženika", naveo je Amnesty u priopćenju za javnost. „Također nikada nisu ispitali nijednog člana ISA-e, čije su istrage bile jedina osnova za kaznene istrage protiv optuženika. Saslušanja su bila ograničena na to da su suci potvrdili prisutnost optuženika i njihovih odvjetnika koji su tražili njihovo puštanje na slobodu do suđenja, javlja ICC. Međutim, suci su dosljedno nalagali nastavak pritvora optuženika, bez ikakvog opravdanja, te su odgađali saslušanja.“
Amnesty International pozvao je javnog tužitelja da odmah preispita sve slučajeve osoba pritvorenih radi kaznenog progona na temelju samo istraga ISA-e.
„Libija mora otvoriti brze, temeljite, neovisne, nepristrane, transparentne i učinkovite istrage o navodima o kršenjima ljudskih prava, uključujući mučenje, prisilni nestanak i proizvoljno pritvaranje protiv svih osumnjičenih članova ISA-e“, navodi se u izjavi u kojoj se dodaje da bi libijske vlasti trebale odmah poništiti osude i kazne onima koji su zatvoreni isključivo zbog mirnog ostvarivanja svojih ljudskih prava.
Što stoji iza ovog uznemirujućeg trenda?
U Libiji, podijeljenoj naciji koja se bori s izazovima nakon građanskog rata i pada Gadafija, pojačani napori lokalnih vlasti i milicije da pronađu i eliminiraju kršćane dodatno su povećali zabrinutost. Korištenje internetskog nadzora za pronalaženje pojedinaca na temelju njihove vjerske pripadnosti naglašava razmjer do kojeg se vjerski progon infiltrirao čak i u digitalno područje. Raspad reda i zakona u podijeljenoj zemlji dovodi svakog Libijca za kojeg se sumnja da se zanima za kršćanstvo u ozbiljnoj opasnosti od pritvaranja, mučenja ili čak smrti.
Porast progona kršćana u sjevernoj Africi može se pripisati skupu čimbenika među koje se ubrajaju: politika u regiji te percepcija stvarnog rasta broja kršćana u muslimanskim zemljama
Naime, pojavio se oštriji jaz između muslimanskog svijeta i Zapada zbog složenog problema koji potječe izvan Sjeverne Afrike. Naravno, riječ je o sukobu Izraela i Hamasa u Gazi koji mnogi u muslimanskom svijetu doživljavaju kao oblik zapadne tiranije protiv muslimanskih zemalja. Nažalost, muslimani diljem svijeta SAD još uvijek vide kao središte globalnog kršćanskog evangelizma. Tome pridonose i glasni američki evangelički protestanati koji čvrsto podržavaju Izrael u posljednjem bliskoistočnom sukobu.
Kao reakcija na to sjevernoafričke protestantske skupine (koje predstavljaju većinu autohtonih kršćana u tim zemljama) doživljavaju velike probleme i progon zbog pretpostavljene povezanosti s protestantima u SAD-u. Tako se u islamskim nacijama Sjeverne Afrike maleni broj kršćana, posebno protestantskih skupina, od kojih većina dolazi iz muslimanskog podrijetla, nepravedno percipira i sumnjiči da se svrstavaju na stranu "kršćanskog Zapada" i/ili "cionizma".
Također, percipirani rast kršćanskih zajednica u većinski muslimanskim zemljama u sjevernoj Africi, o čemu javno na televiziji govore i sami muslimanski učenjaci, povećao je zabrinutost među određenim segmentima stanovništva, posebice ekstremističkim islamskim skupinama. U nekim slučajevima na kršćane se gleda kao na prijetnju vjerskom i društvenom poretku, što dovodi do povećane diskriminacije i progona.
Bilo kako bilo u nacijama s izrazito muslimanskom većinom postoji dugotrajno neprijateljstvo prema svakome tko bi se obratio na kršćanstvo. To proizlazi iz duboko ukorijenjenog osjećaja vjerskog identiteta, gdje se svako odstupanje od vjere većinske zajednice susreće sa sumnjom i, nažalost, ponekad ekstremnim slučajevima progona. Nažalost, iz priloženih vijesti u rubrici Križnim putem kršćana danas razvidno je kako će mnogo vremena proći dok islamske vjerske škole i sami muslimanski vjernici konačno razdvoje vjeru i politiku te državne interese i shvate kako je obraćenje privatan čin, ali i pravo, svakog pojedinca.
