Prema podacima Eurostata, u 2024. u EU bilo je gotovo 202 milijuna privatnih kućanstava. Od toga, samo 23,6 % činila su kućanstva s djecom, dok je preostalih 76,4 % bilo bez djece. U istom razdoblju, 25,8 % kućanstava u Hrvatskoj uključivalo je djecu, što je iznad europskog prosjeka. Time se Hrvatska svrstava među članice s višim udjelom obitelji s djecom. Preostalih 74,2 % hrvatskih kućanstava čine kućanstva bez djece.
Ti podaci ukazuju na dugoročan trend smanjenja broja obitelji s djecom i promjene u strukturi kućanstava diljem Europe.
Najveći udio kućanstava s djecom zabilježen je u Slovačkoj (35,6 %), Irskoj (31,0 %) i Cipru (28,6 %), što ukazuje na relativno višu razinu obiteljskog života u tim državama članicama. S druge strane, Finska (18,0 %), Litva (19,6 %) i Njemačka (20,1 %) bilježe najniže udjele kućanstava s djecom, što se može povezati s višim udjelima jednočlanih kućanstava, starenjem stanovništva i nižim natalitetom.
U strukturi obitelji s djecom najzastupljeniji su roditelji s jednim djetetom. Na razini cijele Unije, 49,8 % kućanstava s djecom imalo je jedno dijete, 37,6 % imalo je dvoje djece, a samo 12,6 % imalo je troje ili više djece.
U svim državama članicama, osim u Nizozemskoj, najčešći su bili obiteljski modeli s jednim djetetom. Nizozemska je iznimka, gdje je veći udio obitelji imao dvoje djece, što upućuje na nešto drugačije kulturne i društvene obrasce.
Obitelji s troje ili više djece čine najmanji udio u ukupnom broju kućanstava s djecom u cijeloj EU. Ipak, i unutar te kategorije postoje značajne razlike: Irska (20,6 %), Švedska (18,1 %) i Finska (17,4 %) prednjače po udjelu većih obitelji, dok su Portugal (6,2 %), Bugarska (6,4 %) i Italija (7,6 %) na suprotnom kraju ljestvice.
Struktura kućanstava s djecom ključan je pokazatelj demografskih kretanja, ali i važan čimbenik u planiranju javnih politika – od sustava obrazovanja, zdravstvene skrbi i socijalne zaštite, do pitanja radne snage i mirovinskog sustava.
Smanjenje udjela kućanstava s djecom, uz sve rašireniji obrazac obitelji s jednim djetetom, upozorava na izazove starenja stanovništva i potrebu za aktivnim mjerama demografske obnove, uključujući potporu roditeljstvu, dostupnost vrtića, usklađivanje obiteljskog i poslovnog života te jačanje kulturnog vrednovanja obitelji.
Eurostatovi podaci ujedno potiču raspravu o različitim modelima obiteljskog života unutar EU, koji ovise o nacionalnim politikama, ekonomskim uvjetima, urbanizaciji, kulturnim vrijednostima i percepciji roditeljstva u društvu.
U godinama koje dolaze, upravo će pitanja obiteljske politike i demografije biti u središtu rasprava o održivosti europskih društava i očuvanju međugeneracijske solidarnosti, navodi se u ponedjeljak 7. srpnja u izvješću Eurostata.
