Što je vračarstvo i kako djeluje? Najjednostavnije rečeno, to je nametnuta sugestija na daljinu ili, još razumljivije, hipnoza na daljinu. Svi mi znamo kakvu moć hipnoza može imati na određene (ne sve) ljude. Vračanjem ili magijom želi se kontrolirati misli, emocije i tijelo određenih osoba. Hipnotiziranome se može, npr. sugerirati da je novčić koji mu se nalazi na dlanu zagrijan na sto stupnjeva i njegovo će tijelo reagirati kao da je to zaista tako. Vračarstvo ili sugestija na daljinu događa se bez privole osobe kojoj se želi nauditi.
Da je to itekako moguće pokazuju nam razni vrhunski iluzionisti, koji u našu svijest mogu projicirati događaje za koje zdravim razumom lako možemo zaključiti kako se u zbilji ne događaju. Tako, npr. vrhunski iluzionist može svoju iluziju projicirati čak i na videokameru. Svjedoci smo televizijskih emisija u kojima vidimo kako iluzionisti izvode da stvari (automobili, lokomotive, drveće) neobjašnjivo nestaju da bi se nakon iluzije ponovno pojavile. Ako malo razmislimo, lako ćemo dokučiti na koji se način takva sposobnost iluzije može zloupotrijebiti. Jedan od uobičajenih i najgorih načina je taj da se osobi za vrijeme upravljanja automobilom projicira kako na nju iz suprotnog smjera dolazi ogroman kamion koji nikako ne može izbjeći, kako bi osoba naglo skrenula i doživjela nesreću.
Prometni nam policajci mogu posvjedočiti što su im preživjeli u takvim slučajevima ispričali. Naravno da im nitko nije vjerovao jer nitko drugi nije vidio ono što su oni vidjeli. Ovdje ne bih htio ulaziti u to čime se sve vračari, i na koji način služe. Reći ću samo da se u tim situacijama radi o službujućem đavolskom duhu, koji određenoj osobi daje sposobnosti koje ostali ljudi nemaju. Taj se duh može inicirati i na određeni predmet ili životinju, preko kojih se onda konstantno, ciljano kontrolira osobu kojoj se želi nauditi.
Kako prepoznati da smo napadnuti? Postoji više indicija.
1. Iznenadni zdravstveni problemi kojima se ne može pronaći uzrok. Tako se čovjek može osjećati vrlo bolesno a da su medicinski nalazi pritom potpuno uredni.
2. Iznenadni neobjašnjivi problemi uzrokovani ponašanjem bliskih osoba. Rijetki su oni koji shvate da se te osobe nisu promijenile, već da napadnuta osoba doživljava slušne i vizualne halucinacije, koje se u zbilji ne događaju.
3. Pronalazak neobičnih predmeta u kući i dvorištu, poput jaja na nepristupačnim mjestima, životinjskih ostataka, smotuljaka nîti različitih boja, smotuljaka kostiju i sl.
4. Nagle promjene raspoloženja kojima ne možemo pronaći nikakav uzrok.
5. Druge neobjašnjive pojave. Napominjem: ako imamo sve ove znakove, još uvijek ne možemo biti sasvim sigurni da u pitanju nije nekakva bolest povezana s halucinacijama. Jedinu nam sigurnost može pružiti osoba s razvijenim darom razlikovanja duhova ili svećenik koji će moliti otkletvene molitve i to na takav način da ne može doći do manipulacije. Naime, mnogi psihički bolesnici skloni su svoju bolest prikazivati kao napad Zloga preko vračara, i spremni su odglumiti reakcije kad se za njih moli, a koje navodno potvrđuju da nisu bolesni već da su pod utjecajem vračarstva.
Što nikako ne smijemo činiti?
Nikako ne smijemo otići do tzv. bijelih vračara koji navodno skidaju uroke. Zašto? Iz više razloga. Prvo – to je grijeh protiv prve Božje zapovijedi. Drugo – đavao ne izgoni đavla već jedan problem pretvara u drugi i to mnogo gori. Takve će vam osobe najčešće reći da vam to radi netko iz vaše obitelji, kruga prijatelja ili susjedstva.
Ako niste dovoljno jaki u vjeri, a niste čim ste tamo otišli, odatle ćete se vratiti s osudom koja će polako prerasti u mržnju prema toj osobi – koliko se god tome odupirali. Mnogi su, nažalost, umrli u mržnji, ogorčenosti i nepraštanju osobama koje su navodno bile krive za njihove probleme. Takva smrt, s velikom vjerojatnošću, vodi izravno u pakao. Jer ako mi ne oprostimo, ni nama Bog ne može oprostiti.
To je upravo ono što je đavao htio da se dogodi. Ako „skidač uroka” ukaže na neku osobu iz obitelji, poput svekrve, brata ili sestre, tada polako, ali vrlo vjerojatno, dolazi do raspada kompletne obitelji, do međusobnih razdora i svađa, do osuda, mržnje i nepraštanja; do još veće žetve za pakao. Oni koji su bili kod takvih ljudi, trebaju se čim prije dobro ispovjediti, posebno za grijeh osude i mržnje.
Ako su pri tome dobili bilo kakav predmet koji bi ih trebao „štititi”, obavezno ga trebaju odmah uništiti. Takav će im predmet možda pomoći da se riješi trenutni problem, no na drugim će životnim poljima platiti višestruku cijenu. Tu treba reći da „skidače uroka” ne treba ni suditi ni mrziti jer većina njih to čini čak u dobroj namjeri, nesvjesni da su pod utjecajem duhova koji im se prikazuju u lažnom svjetlu. Treba ih se jednostavno kloniti. Također, ne preporuča se ići moliteljima koji nemaju dovoljno iskustva, mudrosti i odgovornosti (bilo laicima, bilo svećenicima). Mnogi neiskusni molitelji će unaprijed povjerovati da se radi o nekom uroku, a da to u molitvi ne provjere.
Jednako tako, neki će od njih čak poput „skidača uroka” povjerovati sugestijama osoba koje traže pomoć da se radi o svekrvi ili nekoj drugoj zavidnoj osobi i tako doprinijeti osuđivanju i mržnji, bez obzira radi li se o toj osobi ili ne. Ispravna se procjena može dati tek u dubokoj molitvi, no molitelj sam mora odgovorno procijeniti koliko će i što reći osobi koja je zatražila molitvenu pomoć. Duh Sveti nam daje dar razuma i znanja, no daje nam i dar mudrosti da to znanje i spoznanje upotrijebimo na ispravan način. Dakle, ponekad će neiskusni molitelji načiniti više štete nego koristi.
Što možemo poduzeti?
Jedini pravi lijek je osobni prisni molitveni odnos s trojedinim Bogom. Ako imamo takav odnos, te njime sudjelujemo u sakramentalnom životu Crkve, moći ćemo prepoznati đavolske napade i oduprijeti im se. Koliko god molili ili išli na misu, bez istinskog obraćenja i izgradnje osobnog odnosa s Bogom nećemo se moći oduprijeti. Vračari imaju na raspolaganju službujući nečisti duh, a uz nas je Duh Sveti, koji je neusporedivo moćniji od njega.
Ipak, ne smijemo zaboraviti istinu koju nam je sveti Augustin prenio: „Bog je onoliko velik (ili malen) koliko mu naša vjera dopusti da bude velik!” Svakako treba reći da vračari nisu svugdje oko nas, i da je od njih ugrožen tek manji dio ljudi te da nikako ne treba paničariti.
Nemojmo biti razočarani ako nam poneki župnik odbije pomoći. Naime već se dugo na teološkim učilištima vračarstvo ni ne spominje i sasvim je korektno da netko tko o tome nema ni znanja ni iskustva ne želi učiniti više štete nego koristi. Još uvijek ima svećenika koji su se sami potrudili nešto o tome naučiti i od kojih s povjerenjem možemo zatražiti pomoć.
