Dok se obitelji raspadaju, a žene sve više rade izvan kuće, sve što neki roditelji mogu učiniti je ubaciti paket keksa u ruksak i poslati svoje dijete kroz vrata škole. U isto vrijeme, učitelji su pod sve većim pritiskom da budu socijalni radnici, nutricionisti, policajci, savjetnici, pružatelji prve pomoći, stručnjaci za odnose, higijeničari, seks gurui… Vjerujte mi kad vam kažem da bi se učitelji, loše opremljeni da udovolje mnoštvu zahtjeva koji im se postavljaju, obratili i samom Sotoni ako bi to značilo vratiti bar tri minute koje su proveli čekajući u redu pred pokvarenim strojem za fotokopiranje i, kako se pokazalo, to su i učinili.
Sve je u izbjegavanju odgovornosti i outsourcingu. Roditelji su obrazovanje u najširem smislu prepustili učiteljima, zaboravljajući da su oni sami primarni odgojitelji. Učitelji, koji očajnički žele stići s jednog mjesta na drugo prije posljednjeg zvona, prepuštaju svoje odgovornosti ”dobrotvornim” skupinama koje nude sjajne nove resurse koji obavljaju sav posao umjesto njih. To je savršena predstava onih koji su čekali priliku da odgoje vašu djecu; tvoja Ivana, tvoj Petar, tvoj Luka, tvoj Lovro. To su ti ljudi koji će oblikovati kakva će odrasla osoba postati vaše dijete. Ako im dopustimo.West High School Pride Day: A celebration of inclusion | Manchester Ink Link
Škole bi trebale slati informacije roditeljima obavještavajući ih o tome koji se sadržaji nude na pojedinim satovima školske nastave, ali da li to zaista čine? I čita li to itko?
Postaje prilično jasno da moramo povisiti naše uloge i jače se uključiti u ovu ‘igru’. Poput novogodišnje odluke donesene u dobroj vjeri, ali napuštene do veljače, ne možemo si dopustiti da naša predanost popusti. Previše je toga na kocki. Ne dopustite da se perverznjaci dočepaju vaše djece.
Pročešljajte sva pravila koja se tiču vaša djeca. Ako postoji nešto nejasno, ozbiljno istražite. Zahtijevajte da se objave svi nastavni planovi, zahtijevajte pravo da svoju djecu isključite iz bilo koje aktivnosti koju smatrate neprikladnom, pronađite druge roditelje istomišljenika koji se mogu solidarizirati s vama – možda postoje stvari oko kojih se ne slažemo, ali muslimani, židovi i kršćanski roditelji mogu ojačati jedni druge po ovim pitanjima. Nemojte vjerovati da je odbijanje prihvaćanja onoga što se nudi netrpeljivo – nije, dokažite im da su u krivu. Nemojte dopustiti da vas 26-godišnja neudata učiteljica bez djece natjera da mislite da je njihov stupanj obrazovanja u prednosti u odnosu na vas. Nije. Prijavite se za člana školskog vijeća u vašoj lokalnoj školi – zaštitite svoja iznutra.
Ako treba, povucite svoju djecu iz škole i provedite dan sami s njima – to će im više pomoći nego bojati pazušne dlake ne-binarne osobe u razredu (da, dobro ste pročitali).
Nemojte nikada zaboraviti da vaša djeca ne pripadaju državi, ne pripadaju ni ministru obrazovanja, ni premijeru, pa čak ni nadbiskupu. Oni pripadaju Bogu i povjereni su vašoj skrbi.
Neka vas sofizam ne zaslijepi. Ako drvo padne u šumi i nema nikoga tko bi to čuo, ono proizvodi zvuk. Ako učitelj maltretira vaše dijete da prihvati neki ludi identitet kao jedan od 300+ spolova, a nema nikoga tko bi to snimio, to šteti duši. Ovom prilikom smo to čuli. Što je sa svim onim trenucima kada to ne radimo?
Kao što je ispravno rekao Dietrich von Hildebrand, bolje je biti prosjak na slobodi nego biti prisiljen na kompromise protiv svoje savjesti. Budimo zajedno prosjaci u slobodi.
Ili nam za koju godinu stiže ovo:
Izvor: catholicherald.co.uk | quovadisecclesia
