„Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tužite!” (Joel 1,5). Starozavjetni prorok Joel na ovom mjestu prije svega upozorava na posljedice pošasti skakavaca. Vinogradi su razrušeni i neće više biti vina za piće. No ove se riječi mogu razumjeti i kao božansku opomenu od (prekomjerne) konzumacije alkohola. „Vinopija“ se više neće smijati. Treba li onda vjernik biti zabrinut, ako ponekad popije koju čašicu? Sveto pismo čini se nema jedinstven pogled na temu alkohola. Na nekim se mjestima konzumacija stavlja u negativno svjetlo, čak se i uspoređuje s đavlom.
Druga pak mjesta Biblije iznimno pozitivno govore o alkoholu. U knjizi Mudrih izreka (23,20) stoji: „Ne druži se s vinopijama”, a i apostol Pavao upozorava: „Ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost“ (Ef 5,18). Takva upozorenja ne dolaze sama od sebe, jer je alkohol u biblijska vremena više puta uzrokovao nevolje. Tako je primjerice konzumacija alkohola dovela do incesta kad su Lotove kćeri ostale trudne sa ocem pošto su ga opile vinom (usp. Post 19,31-38). Ili pak dođe do Božje kazne, kad je Izrael pio i uživao, dok se klanjao zlatnomu teletu, a tisuće grešnika umriješe (usp. Izl 32). Prorok Izaija ukazivao je namjerno na alkoholizam kad piše: „Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni“ (Iz 5,11). Za Pavla je pijančevanje propadljivo „djelo tijela“ (usp. Gal 5,19-21). U Prvoj poslanici Korinćanima on pijanice stavlja u isti koš s razbojnicima poput kradljivaca i muškoložnika, jer takvi neće baštiniti kraljevstva Božjega (usp. 1 Kor 6,9-10).
Vino razveseljuje srce No Biblija pokazuje i dobre strane alkohola. Prema knjizi Psalama sam Bog daje da vino raste, kako bi razveselilo srce čovječje (usp. Ps 104,15). U Prvoj poslanici Timoteju Pavao opisuje i pozitivnu stranu alkohola u medicinske svrhe (usp. 1 Tim 5,23). I naravno, Isus Krist. Njegovo je prvo i možda najpoznatije čudo bilo pretvaranje vina na svadbi u Kaani Galilejskoj (Iv 2,1-10). Biblija također izvještava o tomu da je Sin Božji rado išao na slavlja i ondje bi jeo i pio. To su mu onda prigovarali njegovi protivnici koji su ga nazivali „izjelicom i vinopijom“ (Lk 7,34). Osim toga, Isus uvijek iznova uspoređuje kraljevstvo Božje slikama iz vinogradarstva. Sebe naziva čokotom, a vjernike lozom (usp. Iv 15,5), ili Boga uspoređuje s vinogradarom (usp. Mt 20,1-16). A na posljednjoj večeri Isus je vino stavio u središte euharistije. O tomu su izvijestili evanđelisti Matej, Marko i Luka te Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima. Kalež s vinom – krv Kristova – postao je znakom novoga saveza s Bogom i nezaobilazan element crkvene liturgije.
Redovi su iskoristili svoju stručnost u stvaranju novih alkoholnih pića. Tako se smatra da je jedan francuski benediktinac imenom Pierre Pérignon bio pionir u proizvodnji pjenušca. Po njemu je svjetski poznata marka šampanjca i dobila ime – Dom Pérignon. Što se tiče dvojnosti biblijske slike, i u prvoj je Crkvi bilo rasprave o vinu. Uživanje alkohola među prvim kršćanima nije bilo nepoznanica, ali je bilo i onih koji su upozoravali na to. Tako je primjerice Klement Aleksandrijski pozivao na izbjegavanje alkohola, jer je imao negativne posljedice na tijelo i duh. S druge strane, bilo je onih koji su čak proizvodili alkohol, prije svega kršćanski samostani. Temelj širenju vinske kulture u Europi postavili su Rimljani. Od ranog srednjeg vijeka redovi poput Benediktinskoga preuzeli su palicu u proizvodnji vina i usavršili tehnike zasađivanja, berbe i zrenja. Misionarski redovi poput franjevaca i isusovaca vinogradarstvo su potom prenijeli u Novi svijet. Redovi su iskoristili svoju stručnost u stvaranju novih alkoholnih pića. Tako se smatra da je jedan francuski benediktinac imenom Pierre Pérignon bio pionir u proizvodnji pjenušca. Po njemu je svjetski poznata marka šampanjca i dobila ime – Dom Pérignon.
Pivo i rakija iz samostana Osim vina, redovnici su rano izumili i proizvodnju piva. Srednjovjekovni samostani postavili su standarde vrenja koji i danas vrijede. Najstariji zapisi moderne pivare nalazimo u Švicarskoj, u opatiji St. Gallen, godine 820. Za izumitelja procesa filtracije slovi benediktinski biskup Arnulf od Soissonsa. Stoga je ovaj svetac, zajedno sa svojim imenjakom Arnulfom von Metzom, zaštitnik pivara. I danas najbolje vrste piva podrijetlo vuku iz samostana. Trapističko pivo, primjerice, dolazi od belgijskih cistercita, trapista. S druge strane, irski su redovnici izumili Whisky. A recept jednoga od najboljih likera ljekovitih trava na svijetu dolazi od kartuzijanaca: Chartreuse. Za redovnike proizvodnja alkohola nije bila samo važan izvor sredstava, nego su ga proizvodili i za vlastite potrebe. U vrijeme posta primjerice pivo je bilo glavna namirnica, jer je vrijedilo da piće ne krši post. S druge strane, često je voda bila onečišćena, pa su ljudi u prvim stoljećima nove ere radije pili alkohol, kako ne bi zdravlje doveli u opasnost. Povrh svega, alkohol je bio dobar i za zdravlje, a to potvrđuju i današnji liječnici. Sveta Hildegard von Bingen rekla jednom: „Vino je lijek, pivo je piće, a voda je za pranje.“
Na nebu nema piva? Povijest kršćanstva čvrsto je povezana s poviješću alkohola. Znači li to da je konzumacija alkohola u očima Crkve besprijekorno? I ne baš. Katekizam Katoličke Crkve po tom pitanju tvrdi sljedeće: „Krepost umjerenosti raspolaže čovjeka da izbjegava svakovrsno pretjeravanje, zloporabu jela, alkohola, duhana i lijekova. Oni koji u stanju pijanstva ili zbog neumjerena uživanja u brzini ugrožavaju tuđu i vlastitu sigurnost na cestama, na moru ili u zraku, postaju teško odgovorni.“ (KKC 2290). Izričito se upozorava i na opasnosti od alkoholizma (KKC 2211). Prema tome, Crkva ne zabranjuje konzumiranje alkohola, kao npr. u Islamu, ali izričito upozorava da se treba držati mjere, osobito s obzirom na vlastito zdravlje i zdravlje drugih ljudi. Tko se toga drži i pije „umjereno“, ne treba se brinuti zbog nekoliko čašica uz božićne blagdane i doček nove godine. Jer alkohol prema mnogim ljudima pripada pravom druženju. A ne govorimo samo o kršćanima. Jedna njemačka pjesma iz 1956. kaže: „U nebu nema piva, zato ga pijemo ovdje“ (Im Himmel gibt's kein Bier, drum trinken wir es hier). No ovakva slika bezalkoholne vječnosti ne odgovara istini. Sam Isus rekao je: „Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem” (Mk 14,25). Izvor: Svjetlo riječi
