Tako je i s vanjskim izgledom tinejdžera koji se odijevaju u tamne boje, prave neke sulude frizure, šminkaju se čudno, bodu svoje tijelo raznim predmetima, nose naušnice u nosu, uhu, obrazu, usni, obrvi.
Kakve su to knjige o vampirima koje mladi gutaju? Kakve one poruke prenose? Čudni likovi niču iz mračnih strana nečije inspiracije i truju nerazvijene umove adolescenata i upućuju na ponašanja koja jednostavno nisu ovozemna niti prikladna za masovnu uporabu.
Otkuda ta potreba za okultnim i mračnim u današnjim generacijama? Jesu li ih oni sami tražili ili su im nametnuti novim trendovima i novim pokretima?! Prati li itko što je novo na tržištu i što će se još izopačiti i pretvoriti u poželjno. Da stvar bude gora, snimljeni su i filmovi o tim 'vampirskim dnevnicima' i glumci koji su glumili te onozemne likove su stekli golemu popularnost kao da je riječ o umjetnosti i stvarno nečemu dobrom.
Ovime se slabi instinktivna odbojnost djece prema svemu što je uistinu zastrašujuće. Razum i stvarno znanje postaju suvišni, ismijavaju se dok se čudesne, magijske zgode umnažaju.
Scene viđene u filmu I kad vidimo pod kakvim slovima, zvukovima, prizorima i utjecajima mladi odrastaju onda se zaista nemamo što čuditi ovakvim vidovima ponašanja. Idoli koji im se nameću kao poželjni ne nude ništa dobro, ništa svijetlo ili u boji, nego naprotiv, mračno, zlo i odbijajuće. I oni to upijaju, ne što bi htjeli, ne svjesno, nego zato što to svi čitaju, gledaju, slušaju. To je 'in' i to tako treba. A kad ih to 'in' potpuno otuđi od njih samih i unese nemire u njihove snove i postojanje, onda se ne stignu zapitati o čemu se radi, jer više ne znaju suvislo razmišljati nego ti likovi razmišljaju umjesto njih. Njihovi nastupi agresivnosti samo su odglumljena scena viđena u filmu, oponašanje nečega za što im rijetko tko govori da nije dobro i da bi se trebali ostaviti takvih sadržaja. Baš je slatko to malo čudovište, čut ćete komentare kad dijete dobije neku figuru Transformera, strašnog zmaja ili nešto tomu slično.
Tako je i s vanjskim izgledom tinejdžera koji se odijevaju u tamne boje, prave neke sulude frizure (s jedne strane je glava potpuno izbrijana, s druge imaju višak kose), šminkaju se čudno, bodu svoje tijelo raznim predmetima, nose naušnice u nosu, uhu, obrazu, usni, obrvi... Tetoviraju se gdje stignu i time se hvale, pogotovu kad reklamiraju umjetnika za tetovažu čije usluge nisu nimalo male, financijski gledano.
I otkud tinejdžerima novci za takve ispade? Pogledat ćemo u roditelje, a u koga drugoga?! Još je gore ako su i roditelji poklonici tetoviranja koji svoje mišice oslikavaju čudnim, često oprečnim simbolima, što je danas sve češća pojava. Što dijete pred sobom vidi, to dijete usvaja i kopira kao nešto dobro jer dolazi od roditelja, glavnog autoriteta svoga malog svijeta.
Okultno kod Harryja Potera
Je li to neki čudni lik iz Gospodara prstena stigao i na naše tlo i zaveo mozgove mladih ili se Harry Potter udružio sa svojom elitom i sije strah i mržnju prema svima koji mu se suprotstave i ne ispune njegove želje. On je ismijavao ružnog dječaka, ponižavao drugoga zbog debljine.
Sve je mogao, jer je on glavni lik jedne čudno postavljene priče o malom čarobnjaku. Sama riječ čarobnjak upućuje na oprez i izaziva sumnju. A mnoštvo današnjih generacija je odraslo gutajući riječi i poteze ovog malog čarobnjaka koji je i sam odrastao i smišlja, vjerojatno, u glavi svoje autorice, neke nove zaplete i nelogičnosti. Sve te pojave odaju magijske utjecaje, proširene putem gore spomenutih romana i tako je nastala 'novopoganska mašta' kako ju O'Brien naziva.
On posebno ističe knjige o Potteru i njihovu utjecaju na mlade koje su ove knjige potaknule na istraživanje okultnoga, na magiju. Potrebno je jako paziti na simbole koji se nude i koji upozoravaju i potiču na oprez.
Djecu stoga valja mudro usmjeravati kad je riječ o utjecajima i simbolima koje upijaju kroz filmove, knjige i druge oblike kulturnih medija. To ne smije ovisiti o slobodnom vremenu roditelja ili njihovoj dobroj volji, to je njihova dužnost! Naravno da nije lako biti roditelj i očuvati svoju obitelj, kad su čak i kršćanski kritičari preporučivali knjige i filmove o Potteru te i sami bili zaslijepljeni ovim novim vidom književnosti koji ih je doveo do gubitka objektivnog rasuđivanja.
Da bi se nekako oboružali i ispravno rasuđivali, roditelji trebaju dodatnu izobrazbu. Zašto su djeca postala problem i preopterećenje u geopolitičkim računicama, pita se O'Brien.
Dobro bi bilo pročitati njegovu knjigu Rat za duše naše djece. O'Brien upozorava da moramo biti budni i shvatiti da je jedna od najzlokobnijih stvari u našem vremenu udaljavanje autentične kulture iz života ljudi i njezina zamjena umjetnom kulturom materijalizma i konzumerizma koja godi osjetilima ljudi. Mediji šire te nove ideje i uglavnom ih mi nesvjesno upijamo jer smo prijemčivi. Sve nam se to lijepo upakira i mi nasjedamo. Postajemo ljudi-predmeti koji samo konzumiraju ili bivaju konzumirani.
Ovo je jedna duboka uvreda čovjeku, ali i našem Stvoritelju, ističe O'Brien. Stoga moramo stalno ispitivati svoju dušu i savjest razlučujući što nam iz svijeta doista koristi, a što šteti.
Piše: prof. dr. sc. Snježana Šušnjara
