Taj lik je poznat pod imenom Santa Claus, Djed Mraz ili Djed Božićnjak, ovisno o pojedinim tradicijama. Zanimljivo je da se svi likovi koji se nude kao zamjena sv. Nikoli oslanjaju na njegove legende. Pa tako i Djed Božićnjak ima mnogo toga zajedničkog sa sv. Nikolom. Obojica imaju crveni plašt i sijedu bradu. Razlika je to što sv. Nikola nosi mirtu i ne znamo puno o njemu, dok Djed Božićnjak nosi kapu i dolazi sa Sjevernog pola. Sveti Nikola ima i svog vjernog pratioca, Krampusa koji „zločestoj djeci“ daruje šibe i straši ih. Iako su od svetog Nikole djeca dobivala tek pokoji slatkiš, od Djeda Božićnjaka kao simbola potrošačke suvremene civilizacije pak uvijek (bez obzira jesu li bili dobri ili zločesti) dobivaju skupe i uglavnom beskorisne darove. Od svog postanka do danas Djed Božićnjak i božićno darivanje gotovo da su uspjeli zasjeniti pravo značenje Božića- Isusovo rođenje.
Sveti Nikola je kao biskup živio jako skromno. Širio je ljubav, dobrotu i pomagao je ljudima. Još uvijek Nikola živi u starim istinitim pričama. Djedica navodno živi u Finskoj (u finskom dijelu Laponije sa svojom gospođom Božićnjak). Tamo postoje radionice gdje vilenjaci izrađuju igračke... on je izmišljeni lik. “Stvoren” je kako bi reklamirao razne svjetsko proizvode a posebno Coca-colu i kako bi odgovarao svima. Mi kršćani katolici trebali bismo biti svjesni da je Božić rođenje maloga Isusa, Sina Božjega a ne dolazak Božićnjaka. Kada malo bolje usporedimo Svetoga Nikolu i Djeda Božićnjaka možemo zaključiti kako Božićnjak nikad nije viđen, izmišljen je, a Sveti Nikola je netko tko je živio i širio ljubav. Ne smijemo dopustiti da itko zasjeni radost Božića, trenutak kada je Bog postao čovjekom u osobi Isusa iz Nazareta.
