„Slučajni“ susret
Toga dana doživio sam još jedan »slučajni« susret. Bio je to susret s Dojalom pred njegovom izgorjelom kolibom. Morao sam prijeći lađicom preko širokog kanala rijeke Gangesa. Nesnosna je vrućina, a lađice nema, nema joj ni traga ni glasa. Čučim u grmlju uz rijeku. Naokolo se širi zadah uginulih račića i riba. Žao mi je, jer ću zakasniti na večernji sastanak s novoobraćenicima u selu Sitiliji. I to zakašnjenje izgledalo je slučajno, no, kasneći na sastanak, Providnost je uredila da se sastanem s Dojalom. Susreo sam se s njim i s njegovo troje dječice. Preplašeni, mršavih lica, zgurili su se uz pocrnjeli zid kolibe, držeći se napola izgorjela sarija svoje majke.
Ono nešto sirotinje što su imali sve su izgubili. Kuhali su, a vjetar je bio jak, pa je plamen iznenada zahvatio slamnati krov, i u nekoliko minuta sve je bilo gotovo.
Valja nanovo početi.
Bog će nam providjeti! reče Dojal.
I eto, Providnost je nas poslala: novoobraćenika Mohadaba i mene, da Dojal mogne početi, da svoju malu kolibu bar donekle popravi sad uoči kišnog doba.
Kako je utješno što se Bog služi nama da činimo ta djela dobrote i ljubavi.
I kako Providnost to čudesno uređuje i sređuje. Kako su lijepi ovi »slučajni« susreti!
Kako mi s Bogom krasno surađujemo djelima dobrote i ljubavi. Nisu to veliki planovi. 0 tome ne izvješćuju novine, televizija i radio. Nisu to politički zborovi na kojima se toliko govori i obećava, a malo se izvršava.
Ali ipak, ova naoko malena djela čine i nas i čitav svijet i ljepšim i sretnijim. To je prema onoj Majke Terezije: »Učiniti nešto lijepo za Boga.« Nešto lijepo za Boga i za brata čovjeka. Pa u tome i jest ljepota i sreća života, ljepota i sreća koja zauvijek ostaje.
Naš novoobraćenik Mohadab i ja podijelili smo suradnju u ovom djelu dobrote.
Ja ću nešto pridonijeti, a on i njegovi seljani svi siromasi kao i on pridonijet će svoj udio, prema onoj narodnoj: Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača.
Tu, doduše, nema kamena, zidovi će biti od blata. To su kolibe, a ne palače. No gruda do grude blata, bambus do bambusa, snopić slame do snopića, ruka uz ruku, srce uz srce i eto Dojalova će koliba biti završena u nekoliko dana.
Svijet je ipak lijep!
Usred zavisti, mržnje i sebičnosti još se nađe rajskih kutova.
Ja sam jedan kutić našao toga sparnog ljetnog predvečerja uz izgorjelu Dojalovu kolibu nadomak sunderbanskim džunglama.
Vaš otac Ante
(Glasnik Srca Isusova i Marijina, studeni 1985.)
Molitva
O Gospodine, pripravi i nama „ slučajne susrete“ da i mi možemo rasti u vjeri, da prepoznamo sve one koji su u potrebi, da nas potakneš da raširimo svoje ruke da možemo darivati kako ne bi praznih ruku došli pred tebe Gospodine.
Molimo te za milost da se po moćnom zagovoru našeg o. Ante i Bog posluži nama kako bismo činili djela dobrote i ljubavi.
Posebno te molimo za … ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Oče Ante moli za nas!
Molitva Gospodinu
Gospodine!
Odmori one koji su u brizi.
Blagoslovi umiruće.
Umiri one koje pate.
Smiluj se ožalošćenima.
Zaštiti one koje su u tvojoj slavi poradi ljubavi svoje.
O Isuse, za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve da im dadeš snage i jakosti,
i još više, da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima.
Amen
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
