U pismu od 12. veljače 1900., napisanom iz Nazareta gdje je živio kao pustinjak, sveti Charles de Foucauld tješi svoju malu sestru, Marie de Blic — koju on zove Mimi — koja je upravo izgubila svoje sedmo dijete, Régis, nakon samo nekoliko sati života, prenosi Aleteia čije pismo u nastavku prenosimo u cijelosti u nadi da će svečeve riječi pomoći onima koji prolaze kroz ovu bol.
Draga moja Mimi,
upravo sam primio poruku koju si poslala jučer. Vjerujem da si osjetila tugu zbog smrti ovog djeteta, a i ja sam se rastužio misleći na tvoju tugu. Ipak, moram priznati, osjećam i duboko divljenje i ulazim u molitveni zanos pun zahvalnosti kad pomislim da si ti, moja mala sestra, skromna putnica i hodočasnica na zemlji, već majka sveca. Da je tvoj sin, kojemu si dala život, u onom lijepom nebu kojemu težimo, za kojim čeznemo….
Gle, postao je u trenu prvorođenac svoje braće i sestara, prvorođenac svojih roditelja, prvorođenac svih smrtnika. O, kako je on sada mudar, iznad svih ljudskih mudraca! Sve što je nama još nepoznato – on jasno vidi. Sve za čime mi čeznemo, on uživa. On je s prvim udahom postigao cilj kojem mi, boreći se i trpeći, tako bolno težimo u dugom zemaljskom životu.
Ostala tvoja djeca s križevima marširaju prema toj nebeskoj domovini, nadajući se da će u nju stići, ali nemaju sigurnost, postoji mogućnost da će i zauvijek biti isključeni iz nje. No, zadobit će je, bez sumnje, ali pod cijenu mnogih borbi i boli u ovom životu, a možda i tek nakon dugog čistilišta.
A on, mali anđeo zaštitnik vaše obitelji, jednim je zamahom krila odletio u svoju Domovinu i od sada zauvijek uživa gledajući Boga, Isusa, Blaženu Djevicu, svetog Josipa i beskrajnu radost odabranih.
Koliko li te mora voljeti! I ti i tvoja djeca možete odsada računati na svog nježnog zaštitnika. Kakva je to snaga, imati sveca u obitelji! Kakva čast i kakva radost biti majkom stanovnika Neba!
Ponavljam, zahvaća me zanosno divljenje pri samoj pomisli na ovo: majka svetog Franje Asiškog smatrana je blagoslovljenom jer je za života prisustvovala kanonizaciji svoga sina; a ti si tisuću puta blagoslovljenija! S istom sigurnošću kao i ona znaš da je tvoj sin svetac na nebu. Kako ti je samo zahvalan! Za svoju se djecu nakon zemaljskog života nadaš nebeskom blaženstvu, istovremeno kušajući mnoge kušnje i trpljenja; no ovome si sinu od rođenja darovala stvarnost nebeske sreće, bez neizvjesnosti, bez čekanja, bez ikakve mješavine tuge.
Draga moja, dakle, ne tuguj, nego radije ponavljaj s Presvetom Djevicom: „Velika mi djela učini Gospodin! Svi naraštaji zvat će me blaženom.” Da, blažena, jer si majka sveca, jer onaj koga si nosila u utrobi, ovoga časa sja vječnom slavom.
Brat Karlo od Isusa
