Svjesna sam da se ne možemo crkveno vjenčati, i zbog toga smo oboje nesretni, jer se među nama rodila ljubav. Budući da smo oboje vjernici, svjesni smo da ovo što činimo nije ispravno, jer njegov brak nije crkveno razriješen. Naime, njegova bivša supruga ga je ostavila, jer više nije bilo ljubavi i povjerenja, već samo svađe i neslaganja.
Sada nas zanima kome se obratiti i kako uopće početi zahtjev za poništenje braka, a ako nije moguće dobiti poništenje, bismo li se onda trebali razići? Unaprijed hvala, lijep pozdrav.
Doista mi je žao zbog niza teških okolnosti koje su se dogodile u ranijem braku. Nažalost, u životu ponekad doživimo neočekivane brodolome upravo na onim područjima koja su nam najosjetljivija – u emocijama, ljubavi i intimi. Znajte da vam doista u ovom odgovoru ne želim moralizirati. Pokušat ću samo kratko izložiti crkveno viđenje braka iz kojeg ćete, nadam se, i sami moći jasnije procijeniti svoju situaciju.
Stavljajući beskrajno velik naglasak na važnost ljubavi i međusobnog povjerenja, Crkva stalno propovijeda nerazrješivost braka. Među kršćanima brak nije samo naravni savez, već i sakrament. Što to znači? Sakramenti su znakovi koji nam na vidljiv način pokazuju Božje milosrđe koje je po sebi nevidljivo. Stupajući u brak, dvije osobe se ujedinjuju u Kristu i njihov odnos tako postaje vidljivi znak djelovanja Božje milosti.
Zato je od najveće važnosti da osobe u taj brak uđu spremno i u punoj slobodi. Dajući svoj ženidbeni pristanak, oni zapravo ostvaruju životno opredjeljenje za drugu osobu.
A to opredjeljenje mora biti tako čvrsto da ni pod udarom najtežih nevolja ne smije posustati. Već smo rekli da je kršćanski brak sakrament i zato on treba odražavati odnos između Boga i ljudi. Sjetimo se da su starozavjetni proroci vrlo često odnos Jahve i Izraela opisivali slikom zaručnika i zaručnice. Već u Pavlovim poslanicama čitamo kako je brak među krštenicima slika odnosa između Krista i Crkve, a taj odnos je jedinstven, plodan, vjeran i trajan.
Čak i pod prijetnjom patnje i smrti, Krist ustraje u svom predanju za ljudski rod. A po uzoru na tu žrtvu, svi kršćani trebaju odgajati svoje viđenje braka. Nažalost, velik je problem to što puno ljudi o tome nije poučeno, pa ulazi u brak zbog niza sporednih motiva, zaboravljajući onaj najvažniji – spremnost na potpuno predanje drugoj osobi, do smrti i po cijenu smrti! Kršćanski brak koji je valjano sklopljen i izvršen, apsolutno je nerazrješiv.
Samo tako on može biti vjerodostojan sakrament. Zna se ipak dogoditi da zbog niza razloga brak između dvije osobe nikada nije bio valjano sklopljen. To može biti slučaj ako je postojala neka ženidbena zapreka među supružnicima, ako je ženidbena privola dana pod prisilom, ako je osoba bila dovedena u bitnu zabludu itd. Ako se dogodio neki od takvih slučajeva, moguće je pokrenuti parnicu pred kanonskim sudom koji će u postupku koji slijedi utvrditi je li ženidba doista valjano sklopljena ili nije. Ako jest, ona ostaje nerazrješiva.
Ako se ženidba pak proglasi ništavnom, potvrđuje se da ona zapravo nikada nije ni bila valjano sklopljena. Nakon takve presude (ako posrijedi nije neka trajna zapreka) osoba može sklopiti valjani crkveni brak s nekom drugom osobom.
Za više pojedinosti o ovom pitanju upućujem vas na web-stranicu Međubiskupijskih crkvenih sudova u Zagrebu. Na istoj web-stranici možete pronaći i podrobne podatke o pokretanju parnice za proglašenje ženidbe ništavnom i opis situacija kada je takvo pokretanje doista utemeljeno.
Ako je brak ipak sklopljen valjano, onda se na njega odnosi sve ono ranije rečeno. Razumjet ćete da u tom slučaju brak između gospodina i njegove supruge i dalje traje i da je život s nekim drugim zapravo preljub koji se protivi svetosti i sakramentalnosti. Živjeti trajno u takvom odnosu zapravo stvara zapreku za pristup drugim sakramentima jer se radi o ustrajavanju u grijehu.
Znam da vam moje riječi mogu zazvučati vrlo grubo i neosjetljivo, a to doista ne želim. Ako i sami pokušate brak promatrati u navedenim kategorijama, vjerujem da ćete uvidjeti da nešto tako vrijedno i sveto treba čuvati s najdubljom pažnjom. U crkvenom viđenju, svaki brak od svoga početka treba biti odluka na potpuno predanje. Ona nikako ne bi smjela biti donesena niti brzopleto niti lakomisleno.
U kršćanskom smislu, radi se o odluci na duhovno i tjelesno sjedinjenje koje će postati savez svetosti – savez koji će odražavati odnos Krista s Crkvom, savez za kojeg smo se spremni boriti svim svojim snagama. U nadi da ćete što prije izaći iz životnih teškoća, najtoplije vas pozdravljam! Don Damir
