Dragi Don Damire!
Iako sam vjernik, moja vjera se počela vrlo jako ljuljati zbog medija i bombardiranja apsolutno sa svih strana. Da bi stao tomu jadu na kraj, odlučio sam umjesto vijesti i ostalih gluposti pročitati Bibliju jer to do sada nisam napravio (plan je nakon toga Kuran i ostale knjige, no otom potom).
Dvije stvari su mi "problem".
Prvo - koju Bibliju čitati, jesu li sve jednako prevedene, da li je bolje naći neku na eng. jeziku pa nju čitati iako će isto biti teže za shvatiti ili je ok uzeti naš prijevod?
Drugo - kako ju čitati? Biblija se ne čita od korica do korica, pa bih molio smjernice.
Hvala na pomoći.
Odgovor don Damira prenosimo u cijelosti:
Pohvalno je što si se protiv napasti koje ti «ljuljaju vjeru» odlučio boriti čitanjem Božje riječi.
Kod nas su, čini mi se, najraširenije tri Biblije. U dvije od njih Stari Zavjet je preuzet iz Biblije «Stvarnosti», a razlikuju se u prijevodu Novoga Zavjeta: u jednoj su prevodili Duda i Fućak, u drugoj Rupčić. Treća Biblija prijevod je Ivana Šarića.
Svaki je od ova tri prijevoda dobar. Ipak, ova u kojoj su Novi Zavjet prevodili Duda i Fućak jest liturgijsko izdanje, pa će korištenje te Biblije smanjiti mogućnost zbrke u glavi, a povećati mogućnost pamćenja pojedinih odlomaka. S druge strane, ponekad se previše naviknemo na jedan prijevod, pa počnemo prelaziti preko teksta bez dovoljne pažnje. Tada nam drugi prijevod može uvelike pomoći da bolje promislimo što čitamo. Također, uspoređivanje prijevoda može nam pomoći produbiti razumijevanje teksta: svaki prijevod daje nam svoj doprinos.
Što se tiče toga kako čitati Bibliju, preporučio bih ti najprije Evanđelje, zatim ostale spise Novoga Zavjeta, a nakon toga Stari Zavjet. Evanđelja su, naime, poglavito svjedočanstvo o utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu, koji je i posrednik i punina Objave. Stoga poglavito molitvenim čitanjem Evanđelja uspostavljamo i obnavljamo svoj odnos s Gospodinom, a onda u svjetlu te objave možemo ispravnije shvatiti i druge spise. Apostolski se spisi pritom neposredno nadovezuju na Evanđelja opisujući zbivanja nakon njegova uskrsnuća i dalje razrađujući Isusov nauk i shvaćanje pojedinih otajstava pod vodstvom Duha Svetoga. Stari pak Zavjet treba čitati shvaćajući ga kao pripremu za Evanđelje, punu pralikova i proroštava koji se ostvaruju u Kristu i Crkvi.
Preporučam ti polako i sabrano čitanje. Ako ti se neke riječi ili neka tema prilikom čitanja osobito utisnu u srce, slobodno se na njima zaustavi, moleći Gospodina da ti protumači i tu Riječ i tvoj vlastiti život u svjetlu te Riječi. Čitanje Svetog pisma prije svega je susret sa živim i prisutnim Trojedinim Bogom.
Naposlijetku, logičan je nastavak čitanja Svetoga pisma čitanje djela Apostolskih otaca – učenika svetih apostola kao što su sveti Polikarp, sveti Ignacije Antiohijski i sveti Klement Rimski, te drugih crkvenih spisa iz poapostolskog vremena. Zatim su tu spisi crkvenih otaca, ekumenskih sabora i crkvenih naučitelja kroz povijest, sve do II. Vatikanskog sabora i spisa posljednjih papa. Uranjajući u tu rijeku kršćanske predaje čovjek stječe sve veću sigurnost i stabilnost u vjeri, te prima milost da sve više dijeli mišljenje i osjećaje Krista i njegove Crkve.
Tek nakon dobrog poznavanja vlastite vjere, i ako za to postoji neki dobar razlog (ne duhovno lutanje ili puka radoznalost), može se pročitati i Kuran i sličnu literaturu. Stav i motivacija trebali bi u ovom slučaju biti sasvim različiti od onih s kojima se prilazi Svetom pismu.
Btb,
don Damir
