Poznavao sam fra Slavka 18 godina. Kad je on došao u Međugorje, ja sam još bio dijete.
Za mene je fra Slavko bio jedan veliki čovjek i svećenik. Bio je 17 godina moj ispovjednik. Na počecima ukazanja i tokom teških trenutaka koje smo živjeli za vrijeme komunističke vlasti duhovno nas je pratio i puno nam je pomogao.
On je i ostat će zauvijek ugraviran u moje srce. Teško je u malo riječi i vremena objasniti cijeli njegov rad u Međugorju. Moglo bi se danima pričati. Svećenici koji su živjeli i radili s njim, mogli bi posvjedočiti.
Govoriti o fra Slavku nije jednostavno. Sve što je činio radio je s ljubavlju i energično. Tokom svih godina od kada je došao u Međugorje, od 1982. bio je nepokolebljivo odlučan u promicanju Gospinih poruka po cijelom svijetu, u svjedočenju i u tome da bude oruđe u Božjim rukama, kao što smo i mi.
Fra Slavko je bio čovjek koji je cijeloga sebe posvetio Gospi i Bogu. Imao je vremena za sve; i za zdrave i za bolesne. Sve je primao s riječima utjehe i ohrabrenja.
Što sad u tebi prevladava: tuga zbog njegove smrti ili radost zbog njegova rođenja u nebu?
Jako će nam nedostajati, ali otišao je k Bogu. On se sad za nas moli i potruditi ćemo se ispuniti prazninu koju je za sobom ostavio. Ali to će biti teško, jer ono što je on činio, neće biti jednostavno zamijeniti, ali dat ćemo sve od sebe da nastavimo njegovo djelo.
Da li bi Međugorje izabralo neki drugi put da nije bilo fra Slavka?
Ne znam, teško je odgovoriti na ovo pitanje. Nije jedna osoba ta koja čini Međugorje, nego cijela zajednica svećenika koja ovdje djeluje. Jedno jedinstvo, svi skupa: zajedno vode duhovni život, svetište i župu. Fra Slavko je bio jedan od njih koji se svemu tome posebno posvetio. A ja vjerujem da će Gospa nastaviti voditi Međugorje kako je to činila sve do sada.
medjugorje-info.com
