Jakov kaže: Bio sam još mali kad sam upoznao fra Slavka. U fra Slavku smo uvijek našli ono što nam je trebalo. Kad nam je trebao neki savjet, on je spremno bio na našoj strani. Kad smo imali problem, bio je tu spreman pomoći. S molitvom nam je pomagao ne samo na duhovnom putu, nego i u našem obiteljskom hodu.
Svaki njegov posjet je bio za nas velika radost, susret s prijateljem. Zanimao se za sve, za naše obitelji, za našu djecu. Pomagao nas je u svakom trenutku. Sada mi je teško pričati o fra Slavku, jer svi znamo što je on značio za Međugorje. Na prvom su mu mjestu uvijek bili Bog i Gospa. Živio je prema Gospinim željama i trudio se odgovoriti na svaki njezin poziv. Fra Slavko nam je ostavio jednu veliku odgovornost. Vjerujem da će mu biti drago ako nastavimo ići putem koji je on zacrtao.
Prevladava li u tebi žalost zbog fra Slavkove smrti ili radost što je u nebu?
Naravno da smo žalosni, kao i svi drugi, ali u isto vrijeme ispunjeni smo radošću znajući kako je on sada s Njom. Puno nas je puta pitao kako Gospa izgleda, da li je lijepa, kakvi su naši dojmovi, a sada on to može sam direktno vidjeti.
Kako bi objasnio fra Slavkovu ulogu za Međugorje?
Vjerujem kako je cijeli svoj život posvetio Međugorju. Nikad se nije zaustavio i kad je bio u problemima zbog Međugorja. Nikada se nije stidio govoriti o Kraljici Mira ili o njezinim porukama. Fra Slavko je neizostavni dio Međugorja i nitko to ne može zanijekati. On živi u svima nama koji imamo milost vidjeti Gospu.
