Bazilika Svete Marije Velike antička je katolička bazilika u Rimu. Jedna je od četiri velike ili papinske bazilike koje su se nekad označavale, zajedno s Bazilikom Sv. Lovre izvan zidina, pet "patrijarhalnih bazilika" Rima, povezana s pet drevnih patrijarhalnih sjedišta Krščanstva.
Baziliku je na rimskom brežuljku Eskvilinu, jednom od sedam brežuljaka, dao sagraditi papa Liberije (352–366), pa se po njemu naziva i liberijanska bazilika. U crkvi se nalaze grob sv. Jeronima, sv. Pija V., milosna Gospina slika zvana »Spasenje rimskoga puka«, najstariji mozaik Gospe Snježne iz 1308. i jaslice od mramora. Zvonik ove bazilike najviši je od svih zvonika rimskih crkava. Zanimljivo je spomenuti da se Crkva još zove i »Sancta Maria ad praesepe« – Gospa od jaslica, jer je u njoj već koncem IV. stoljeća načinjena špilja, nalik na onu u Betlehemu gdje se rodio Isus.
U toj je kapelici sv. Ignacije Loyolski, osnivač isusovačkoga reda, na sam Božić velikom pobožnošću i u suzama služio svoju prvu misu. Na uspomenu što je Efeški sabor g. 431. proglasio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, crkvu je svečano posvetio presvetoj Bogorodici papa Siksto III. koji je na ovom mjestu prvi slikovito uprizorio Isusovo utjelovljenje a g.432. podigao već spomenutu, oveću špilju zbog koje se bazilika neko vrijeme zvala Sveta Marija od Betlehema. Kod rimskih hodočasnika bila je veoma obljubljena, tako su na povratku iz Svete Zemlje, donosili dijelove drvenih jaslica iz Betlehema i postavljali ih, kao relikviju, u ovu špilju.
O tome danas svjedoči pozlaćena škrinjica, Sacra Culla, u kripti ispod glavnoga oltara u istoj bazilici. Ona je sve do dana današnjega najznačajnija, a i najčasnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu. U njoj su duhovni velikani našega stoljeća: papa Pio XII. i kardinal Stepinac služili svoju prvu misu. Papa Franjo je Majci Božjoj hodočastio u tu baziliku dan poslije izbora za papu a običaj je, da papa na tom mjestu drži božićnu polnoćku.
