Monumentalni projekt izgradnje kapele hrvatskih svetaca i blaženika u Betlehemu, koji je počeo prije dvije godine, privodi se kraju. S idejnim tvorcem uređenja unutarnjeg i vanjskog prostora kapele akademskim kiparom Ilijom Skočibušićem razgovarali smo za Večernji list BiH o ovom za hrvatski narod i sve vjernike s ovih prostora povijesnom projektu. Prvi put Hrvati će imati svoj bogoslužni prostor u zemlji rođenja našega Isusa te, ako je suditi po fotografijama koje smo imali prigodu vidjeti, cijeli prostor izgleda nestvarno lijepo. Imati takvu veličanstvenu kapelu u Betlehemu čast je za jedan narod jer je jako teško dobiti priliku i prostor za gradnju kapele. Projekt je to revitalizacije Pastirskih polja u predgrađu Betlehema, u kojem sudjeluje još nekoliko zemalja izgradnjom svojih kapela, uz ostale, i Italija, Španjolska, Argentina, Kolumbija i Palestina. Za izgradnju hrvatske kapele izdane su dozvole, a procijenjena je na 450.000 eura. Kapela hrvatskih svetaca trebala bi se sastojati od dvaju bogoslužnih prostora - kapele na otvorenom kapaciteta 111 sjedećih mjesta te zatvorenog prostora kapaciteta 200 sjedećih mjesta.
Profesore Skočibušiću, recite nam ponajprije kako je nastala ideja za izgradnju kapele hrvatskih svetaca i blaženika u Svetoj Zemlji odnosno Betlehemu?
- Sve se dogodilo slučajno. Prije tri godine u Zagreb su došli fratri iz Svete Zemlje - fra Siniša Srebrenović, koji je trenutačno gvardijan na Maslinskoj gori, i gvardijan Samostana Svetog Spasitelja u Jeruzalemu fra Marcelo Ariel Cichinelli, Argentinac koji je zapravo vodio gradnju kapela ostalih zemalja. U Zagrebu su se susreli s fra Tomislavom Glavnikom. U razgovoru o izgradnji kapela koje tamo grade Italija, Kolumbija, Argentina, Palestina i Španjolska fra Tomislav je upitao "bi li mogli i mi Hrvati dobiti jedan prostor za kapelu?" I oni su rekli - zašto ne, uklopite se i vi u tu priču. Fra Tomislav je taj prijedlog iznio hrvatskim vlastima, a Vlada Republike Hrvatske ga je prihvatila i tako je sve krenulo. Kamen temeljac za kapelu blagoslovio je kardinal Josip Bozanić, a kad su započeti temelji i izgradnja kapele, blagoslovio ih je umirovljeni biskup Marin Barišić.
Kako je baš na vas pao izbor da gradite kapelu?
- Dok je trajala izgradnja kapele, nazvao me je fra Tomislav da dam svoju ideju izgleda unutrašnjosti kapele. Rekli su mi da će se raditi o temi hrvatskih svetaca i blaženika. Međutim, kapela se nalazi na Pastirskim poljima, dakle, na mjestu gdje se anđeo ukazao pastirima najavivši im rođenje Isusovo. Tražio sam poveznicu između tih dvaju događaja, kako spojiti hrvatske svece i blaženike s događajem navještenja radosne vijesti pastirima. I odlučio sam napraviti kompoziciju gdje će s jedne strane kapele biti anđeo koji naviješta radosnu vijest i kojega prati mnoštvo anđela, a s druge strane hrvatski sveci i blaženici. S tim da mi je na um palo dodati tu i naš svehrvatski puk. Ako već anđela prati mnoštvo drugih anđela, onda neka i naše svece i blaženike prati njihov narod. Fra Tomislavu se ta ideja svidjela i on ju je predložio fratrima u kustodiji, koji su prihvatili moju ideju. Moram reći da sam se iznenadio, nisam očekivao tako brz odgovor i mislio sam da će tražiti da nešto izmijenim. Međutim, moja ideja je prihvaćena u potpunosti.
Uslijedio je vaš put u Svetu Zemlju?
- Da, pozvali su me da dođem i vidim kapelu na licu mjestu. Kad sam došao tamo, razgovarali smo od kakvog materijala ćemo raditi unutrašnjost. Cilj mi je bio napraviti nešto naše autohtono. Predložio sam da bude od drva, da to bude javor s ovih naših prostora, kamen da bude brački, tako da povežemo naš prostor s onim tamo prostorom. I to su prihvatili te sam nakon toga uradio skice i makete u nekoliko verzija. Odlučili smo se da cijeli bočni zid bude obložen javorom.
Jeste li imali pomoćnike pri odabiru i izgradnji drva?
- Imao sam sa sobom svoga meštra od drva Ivu Andrića iz Ortiješa, koji je poveo svoje kolege Rafu, Antuna i Ivana Dedića. Sa mnom su na put išli Slaviša Krajina i Mate Grgić iz Tomislavgrada. Posljednja dva mjeseca nas sedmorica provela smo tamo, gdje smo gradila i slagala te, evo, hvala Bogu, uspjeli smo. Dok smo se mi bavili radom, naši hrvatski franjevci u Svetoj Zemlji su nas držali kao kap vode na dlanu, fra Željko Barbarić, fra Sandro Tomašević, fra Jago Soče i fra Siniša Srebrenović, zatim bogoslovi hrvatskih salezijanaca, kojima iskreno zahvaljujem. U posjet nam je došao i nekadašnji duvanjski župnik fra Slaven Brekalo.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
