Isus silazi s neba, Sin Božji, druga božanska osoba. Ulazi u ovaj svijet inficiran grijehom, zlom, nepravdom. Ulazi u ovaj svijet koji se danomice pere plačem udovica, kuknjavom sirotinje, jaukom ugnjetenih i vapajem onih pod tuđom čizmom. Ulazi u taj svijet unijeti svjetlo, nadu, nešto drukčije. Ulazi ne na velika vrata, nego tamo gdje mu se nitko ne bi nadao. Dolazi Mesija poput zamke. I mnogi se hvataju u tu zamku. Nisu ga prepoznali. Neki, opet, uhvaćeni u tu istu zamku, prepoznaju svoga Spasitelja, svoga Stvoritelja. I sve ih je, i jedne i druge, po redu zbunio. Pismoznance, zakonoznance, povijesnoznance, sve neke znance. On je ubacio tamo neki novi faktor. Faktor milosrđa koje je nadvladalo i nadišlo običnu formu i kruto slovo Zakona. On je opraštao. Činio je ono nešto što ljudima teško pada, jer to nije isplativa ekonomija. Ako opraštaš, ti si na gubitku. A Isus je došao objasniti ono što je i danas teško shvatljivo i teško probavljivo. Kad opraštaš, ti si na dobitku. Kad opraštaš, ti dobivaš. Božanska ekonomija. Milosrđe mu je milo... U božanskoj ekonomiji računi ne idu kao u našoj ekonomiji. Kupi, plati. Pošto milost? Pošto oprost? Koliko košta opraštanje?
Cijena neprocjenjiva. Ljubav i milosrđe nemaju mjeru u kilogramima. Zapravo, nemaju uopće mjere, ako su to zaista prava ljubav i pravo milosrđe. Isus govori o sedam puta sedamdeset i sedam, kad jer riječ o tome koliko puta treba oprostiti. Zato se i kaže da je griješiti ljudski, ali opraštati božanski. To je nešto u čemu imamo udio u božanskome. Iskazivati milosrđe, jer milosrđe Mu je milo, sam je to rekao.
To je zadatak kršćanina. Biti drukčiji. Biti drukčiji jer si kršten, bola'. Jer si obilježen. Jer si svetohranište. Ti si drukčiji. Život koji je pred tobom... Ma ne život, dan koji je pred tobom je tvoj poligon. Idi, budi Njegovo svjetlo. Donosi nadu. Donosi radost Evanđelja, ne budalasti osmijeh od uha do uha. Radost Života, jer Život je došao u ovu dolinu gdje smo bili uvjereni da je Smrt prejaka i dovoljna prijetnja da svatko promijeni svoje mišljenje kako bi sačuvao život. A znamo koliko ih je otišlo i na križ, primilo metak, izgorjelo u vatri zato što nisu htjeli odustati od vjere u Tebe. Zato što su znali da ono što Ti daješ, ne može im dati nitko na ovome svijetu. Isto tako, znali su da im nitko ne može oduzeti Tebe. Nikakav metak, nikakva prijetnja, nikakva nesreća, nikakva ekonomska računica...
Raduj se, Marijo! To je bio pozdrav koji je čula Gospa. Raduj se, zato što si puna milosti. Raduj se i ti, čovječe, zato što si otvorena posuda, zato što taj tvoj čep koji si stvorio i napravio od gluposti, od grijeha i počinjenog zla, nije nerješiva zagonetka. Božja milost je jača od grijeha, jača od svake naše gluposti. Raduj se, zato što se i ti možeš napuniti milosti. I onda ćeš biti drukčiji. Tada ćeš moći davati i pružati drugima milost. Onda ćeš poslušati što govori Sveto pismo. Ne samo čuti, poslušati. Milosrđe mi je milo... I budi radostan u onom trenutku kad skontaš da si pokazao milosrđe. To bi mogao biti jako dobar znak da si na pravom putu i da Krist djeluje u tebi i da si ti glasnik Njegovog Evanđelja.
