Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza.Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine, Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog. (Mt 1, 1-16.18-23)
Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije koji danas slavimo Crkva pred nas stavlja evanđeoski ulomak s početka Matejeva evanđelja. U pripovjedačkom tonu evanđeoski pisac donosi »rodoslovlje Isusa Krista« u želji da na taj način Krista predstavi Židovima kao onoga koga očekuju i o kome govore Zakon i Proroci. Isus na ovaj način, osim Oca na nebu, ima i Oca ovdje na zemlji – Josipa. Josip je pak muž Marije, Majke Gospodinove. Njezino Rođenje od roditelja Joakima i Ane, kako nas uči Predaja, Crkva radosno slavi, časteći onu koja svijetu donese »Sunce Pravde – Isusa Boga našega«.
U rođenju Djevice Marije Bog je učinio jedan veliki korak k čovjeku, odškrinuvši mu vrata raja. Marija, koja je bez grijeha začeta, postati će Majkom Boga i Spasitelja, koji će je sam sa svoga križa darovati za majku svima poslije sebe.
U današnjem evanđeoskom ulomku vidimo jednu stupnjevitost. Gospodin se oduvijek brinuo za svoj narod. Ostao je vjeran obećanjima koja je dao Abrahamu. Vodio je Izraela kroz Stari Zavjet po ljudima koje je sam birao. U punini vremenâ došao je kao Krist, postao jedan od nas, dotaknuo čovjeka na poseban način. Na početku toga preokreta stoji Majka Marija. Mogao je Gospodin odabrati bilo koji način kako bi povijest Izraela učinio poviješću spasenja, ali on je odabrao rođenje od žene. Žena je zato, kroz Majku Mariju, odmah uz Krista u centru kršćanskog otajstva. I danas, dok slavimo Rođenje Majke Marije, mi želimo posvijestiti svome umu i dopustiti da prodrije u naše srce otajstvena snaga žene i majke, one koja život donosi i one koja nad životom bdije.
Gospodin je svoj narod, okupljen u Crkvu nastavio voditi sve do danas. Kristova Crkva, na raskrižjima ovozemaljskih putova, naviješta radosnu vijest evanđelja, uvijek moleći zagovor Majke Marije. Nju je kršćanska tradicija nazvala i »Zorom spasenja« te »Nadom svega svijeta«. I uistinu, na blagdan njezina rođenja vjerničko srce zaigra od radosti i napuni se ljubavlju prema Majci. Jer, Majka je toplija od topline i nježnija od nježnosti. Sve to Crkva izlijeva pred Gospodina u svojoj molitvi: »Gospodine, obdari nas nebeskom milošću: rođenjem Isusovim iz Djevice počelo je naše spasenje; daj da nam blagdan njezina rođenja učvrsti mir.
