Sadržaj s oznakom: Glasnik mira

Korizma je vrijeme kad najčešće molimo pobožnost Križnog puta. Ovu pobožnost obično vrlo rijetko molimo tokom ostalog dijela godine. Kod nas u Hercegovini, još uvijek su korizmenim petcima na pobožnosti Križnog puta i svetoj misi, crkve dobrano pune vjernika. Priznajem i kako svaki put prije ove molitve u sebi osjećam otpor i puno kušnji da je zaobiđem. 

U nepreglednosti neorganiziranog vremena čovjek se izgubi, ne znajući što bi sa sobom. Zato je uvijek dobro napraviti si neke smjernice, neki vremenski raspored. Tako započinje svako učenje disciplini, svaka dijeta, svaki trening… Napravi se program! I Bog je čovjeku napravio program. 

U nekoliko božićnih poruka Gospa govori o milosnom vremenu.

Gospine poruke su uvijek poruke za sadašnji trenutak. Tako ona u svojoj zadnjoj poruci ističe kako je MIR blago za kojim žudi svako srce (usp. „…molite, postite i žrtve prikazujte za mir. Blago za kojim žudi svako srce.“)

U listopadu smo, mjesecu posvećenom Gospi i molitvi krunice.

Od 1934. svake se godine u prvu nedjelju iza Male Gospe slavi sveta Misa na Križevcu.

Neizmjerna je vrijednost svete Mise koja bi nam svaki dan trebala biti najvažnija.

Objavljeno u Duhovni kutak | 25.6.2023.

I ko kaže nima Gospe

I ko kaže nima Gospe

Toga se dana u veljači u meni nešto slomilo. Jesam li bila tako sigurna u sebe? Svake se godine prisjećam toga poslijepodneva, mirisa bolnice, Sarinih suza…

Trpljenje spada među temeljna ljudska pitanja koja najviše vape za odgovorom.

“Korizma je vrijeme kad se sjećamo Kristove ljubavi s kojom trpi za nas.

Pa čovjek se pita jel' ova Gospa normalna? Di će nama, milenijalcima generacije z, y i x govoriti o pokori, obraćanju, molitvi…

Objavljeno u Kolumne | 7.3.2023.

U čemu je bit prave pokore?

Tako brojni Gospini pozivi na obraćenje i pokoru nemaju u sebi ništa mračno pred čime bi se čovjek morao uplašiti.

Gospa nas poziva da postimo srijedom i petkom, ali što Gospa traži u postu?

Objavljeno u Duhovni kutak | 18.1.2023.

Križ naš svakidašnji

Ponekad smo spremni prihvatiti i ponijeti neke izvanredne križeve, pa i one teške koje nam život donese; nekako nađemo snagu za nositi ih, ali križ svakodnevlja postaje nam nesnosan.

Tako je tužno gledati kako ona stvarnost koja je izgledala tako sjajna, topla, mirisna, okićena i prelijepa u svojoj obojenosti duhom iščekivanja Božića i Nove godine, nakon vremenskog protoka od samo par dana, postane istrošena, siva i neinteresantna. 

Stranica 1 od 5