Ponekad smo spremni prihvatiti i ponijeti neke izvanredne križeve, pa i one teške koje nam život donese; nekako nađemo snagu za nositi ih, ali križ svakodnevlja postaje nam nesnosan.
Tako je tužno gledati kako ona stvarnost koja je izgledala tako sjajna, topla, mirisna, okićena i prelijepa u svojoj obojenosti duhom iščekivanja Božića i Nove godine, nakon vremenskog protoka od samo par dana, postane istrošena, siva i neinteresantna.
Prvi dan nove godine započinje svetkovinom Bogorodice Marije.
Od početka ukazanja jasno je da Gospa pod mirom podrazumijeva dar od Boga koji treba izmoliti.
Nameće se pitanje: Zašto se Bog toliko ponizio da dolazi k nama baš kao malo dijete?
Gospa nam u svojim porukama želi pomoći da doživimo Božić kao milostan susret s Kristom koji se želi roditi u našim srcima.
U nekoliko božićnih poruka Gospa govori o milosnom vremenu.
Fra Slavko je cijeli svoj svećenički život posvetio drugima.
Kad nam Gospa govori o odricanju, ne misli samo na tjelesnu pokoru i odricanje nego i na duhovnu pokoru i odricanje.
U listopadu smo, mjesecu posvećenom Gospi i molitvi krunice.
Od 1934. svake se godine u prvu nedjelju iza Male Gospe slavi sveta Misa na Križevcu.
Neizmjerna je vrijednost svete Mise koja bi nam svaki dan trebala biti najvažnija.
Toga se dana u veljači u meni nešto slomilo. Jesam li bila tako sigurna u sebe? Svake se godine prisjećam toga poslijepodneva, mirisa bolnice, Sarinih suza…
“Korizma je vrijeme kad se sjećamo Kristove ljubavi s kojom trpi za nas.
Tako brojni Gospini pozivi na obraćenje i pokoru nemaju u sebi ništa mračno pred čime bi se čovjek morao uplašiti.