Jedna su drugoj obećale da će ona koja nadživi drugu neprestano moliti za onu koja prva umre. Umre tako jedna od njih, a druga ostade vjerna svomu obećanju, iz dna duše je molila i postila za dušu svoje prijateljice. Ali se vrlo začudila kad joj se sutradan poslije smrti ukazala pokojnica prekrasna izgleda i rekla joj s blaženim osmijehom: „Ne brini se za mene, ja sam spašena jer sam se često i skrušeno ispovijedala za svoga zemaljskog života.“
Da bismo mogli barem donekle kršćanski živjeti, moramo se najmanje jedanput mjesečno ispovjediti. Tjedno se ispovijedaju duše koje se žele što više sjediniti s Bogom. Sveci su nam dali najbolji primjer koliko je važna ispovijed.
Sveti Franjo Saleški i sveti Vinko Paulski ispovijedali su se svaki drugi dan, a sveti Vinko Fererski, sveti Karlo Boromejski i sveti Ignacije Lojolski ispovijedali su se svaki dan. Sveci su se često ispovijedali kako bi očuvali svoju savjest i dušu u potpunoj čistoći te kako bi mogli uživati različite blagodati toga neizmjerno spasonosnog sakramenta. Svaka je valjana ispovijed borba protiv zla u samome sebi i osobni susret s uskrslim Kristom.
Čuvajmo se i lakih grijeha. Mnoštvo malih grijeha stvara u nama zlu naviku, a kad zla navika u nama zavlada, teško je vratiti se prijašnjoj čistoći svoje savjesti.
Kad sve izgubimo, Bog ostaje s nama.
Ako imaš Boga, zapravo imaš sve što ti
je potrebno u strahu i nevolji!
