Chloe i Jason neobičan su par. Ona ima Downov sindrom, a on poremećaj iz spektra autizma i bipolarni poremećaj, i oni su najsretniji i "zaljubljeni" par koji možete pronaći, piše Aleteia.
"Mogu kuhati. Dakle, udana sam žena i mogu kuhati. Mogu napraviti crni grah i rižu, salatu, a mogu napraviti i špagete i polpete. Mogu napraviti hamburgere, neku salatu ... Sve. Ili pomfrit, tako nešto ”, kaže Chloe.
Prkos stereotipima i ograničenjima
Ova mlada žena iz Atlante ponosi se kuharskim sposobnostima i općenito suprugom. Ipak, Chloe Bermudez zna ponešto o stereotipima i etiketama.
Za nekoga s Down sindromom život je obično pun zabrana, nametnutih ograničenja i predrasuda. Među njima je često poznata, bezdušna izreka: "Takav život nije vrijedan življenja."
Na sreću, međutim, njezin život, koji dijeli na društvenim mrežama koristeći Instagram profil “ To je poseban život ”, dokazuje upravo suprotno. A za poseban život pomaže i imati jednako posebnog muža!
U travnju 2017., nakon nevjerojatnog bračnog prijedloga zajedno s potragom za čistačima kroz grad, prisutnošću obitelji i prijatelja te vožnjom helikopterom (rekao sam vam da je tip bio poseban!), Svom je tadašnjem dečku rekla "da" (sada muž), Jason Ivey.
Evo videa za sve mladiće koji traže ideje i za sve romantično nastrojene žene. Upozoravam vas da imate pri ruci maramice:
Sreća je zaista nešto posebno
Jason ima poremećaj iz spektra autizma i bipolarni poremećaj, ali "više se ne ljutim jer to rješavam", rekao je u video intervjuu za SBSK.
Priznaju da im je potrebna pomoć u upravljanju određenim dijelovima obiteljskog života, poput proračuna (iako bih želio uvjeriti ove momke rekavši da sam i ja jako loš u tome; do određene mjere to vrijedi za mnoge ljude!) .
Htjeli bi imati djecu, ali dok čekaju da se to dogodi, "vježbaju" pjevanje uspavanki svojoj lutki Giselle.
Inače, ova obitelj ima sve za sebe: špagete, puno ljubavi, pa čak i biblijske stihove na okvirima kuće, kako opisuju u naslovu ispod fotografije izgradnje.
Potrebna je dvoje - i selo
Nitko od nas ne može sam; trebaju nam drugi. Ovaj par prkosi našem konceptu braka - onom koji se temelji na "smirivanju" i "stvaranju sami". U redu je tražiti neovisnost i pronaći svoj put, ali to ne znači da nam ne treba pomoć drugih oko nas za izgradnju naših brakova i obiteljskog života.
Mnogi od nas oslanjaju se na vlastite sposobnosti, dok su se Jason i Chloe više navikli oslanjati se na druge i računati s granicama. Njihov zajednički život podsjeća nas da se o braku ne može suditi prema standardnim konvencijama. Možda bi to trebalo više suditi uvjerenjem, što imaju kad s radošću i zahvalnošću u očima odgovaraju na pitanje gdje se vide za 60 godina - "još uvijek zajedno".
