Zašto sam htjela biti dio ekipe? Zato jer sam tamo prepoznavala svoje vrijednosti! Ali nije da ja vrijedim na osnovu onih ljudi s kojima se ja družim ili nije da ja vrijedim na osnovu posla koji radim ili novaca koji imam - ja vrijedim ako sam poštena, ako sam iskrena, ako znam nositi svoj križ, svoju patnju, ako znam dostojanstveno proći kroz ulicu.
I to je ono nešto što današnji svijet guši i prikazuje da vrijedimo samo ako imamo izvanjski puno toga za pokazati. Ali droga upravo dolazi kao nesigurnost, zbog slabost u duši i neizgrađenosti karaktera. I nijedna droga nije dobra jer ona dolazi upravo u tom trenutku. Kad si slab, potišten, nesiguran, kad osjećaš da ne pripadaš nikamo. I ti se trenuci trebaju prigrlili, prigrliti svoje slabosti.
A ne treba tražiti nešto drugo nego prihvatiti taj i takav period života. Droga je bijeg, lakši izlaz, „rješenje“ na ono što ne ide iznutra. A trebamo raditi na svojoj duši, kao što radimo na poslu, radimo i na svojoj nutrini.“ – Ovako je odgovorila Matea iz Zagreba na pitanje zašto se počela drogirati i kako joj je zajednica Cenacolo pomogla nakon njenog boravka u Međugorju. Svoje duboko iskustvo iz srca je ispričala u emisiji Zrcalo, na Radiopostaji MIR MEđugorje, urednice i voditeljice Marije Dugandžić. Cijelu emisiju poslušajte u nastavku:
