Kada je Alex Seaman bila trudna sa svojim prvim sinom Forrestom, trudnoća je prošla bez problema - sve do petog dana prije njegova rođenja. Seaman priznaje da iako tijekom trudnoće nije bila sklona medicinskim intervencijama, odlazila je na sve uobičajene testove i redovite posjete porodničaru. No, nije otišla na ultrazvuk u posljednjem stadiju trudnoće jer su joj “svi rekli da je sve u najboljem redu.”
Stephanie Stein, opet si uspjela… U subotu je službeni termin za ovog malca. Većinu toga sam zadržala za sebe, ali kada vas prijateljica umjetnica blagoslovi ovakvim slavljem za bebu - morala sam to podijeliti. Objavit ću još slika kasnije. Za sada se molite za nas, napisala je Alex na svom Facebook profilu.
Međutim, kako je prošao termin, a Forrest je još uvijek bio u majčinu trbuhu, liječnici su htjeli provjeriti njegov napredak. Stoga je Seaman u 41. tjednu trudnoće otišla na ultrazvuk koji je pokazao da njezin dječak ima anomalije udova te da je okrenut na zadak. Seaman je planirala miran porod u svom domu, no to više nije bila jedna od opcija te je odvedena u bolnicu na hitan carski rez.
Forrest je rođen kao zdrava beba, no bez obje noge i lijeve ruke te s desnom rukom čije su se kosti spojile u šaci. Liječnici nisu uspjeli objasniti zašto se Forrestovi udovi nisu razvili. Seaman je očigledno bilo teško snaći se u ulozi majke po prvi put, a snalaženje je dodatno otežalo i to što njezina beba nije imala udove. Iako bi bilo posve razumljivo da je Seaman govorila o bujici osjećaja koje je tada doživjela, ona se odlučila usredotočiti na “put ka zajednici i jedinstvu” za koje je osjetila da su odgovor na njezinu molitvu.
Njezinu molitvu izrekla bi svaka majka u toj situaciji: “Neka ga svi koji ga upoznaju okruže bezuvjetnom ljubavlju i prihvaćanjem kao što i mi to činimo za našeg sina”.
Čim je podijelila svoju molitvu, ona nije bila samo saslušana već i uslišena. Odgovor koji je dobila na svoj iskreni poziv u pomoć pomogao joj je da shvati nešto što joj je jedan učitelj jednom rekao: “Ja ne vjerujem u molitve, ja se uzdam u njih.”
U ovom slučaju, čudo je bila njezina zajednica. Kao odgovor na njezinu molitvu ova grupa ljudi pomogla joj je donacijama za bebine buduće potrebe, donacijama pelena, terapeuti su joj pružali pomoć svojim uslugama… No osim praktičnih stvari, ponudili su joj i duhovnu pomoć molitvama i ljubavlju, a sve je to bio samo početak.
Zajedno su se molili, jedna je gospođa ponudila odvesti Forresta u svoju crkvu da ga svećenik blagoslovi, a dizajneri su mu slali prilagođenu odjeću. Ljudi su doista nesebično pomagali novorođenčetu i njegovim roditeljima te mu pružili dobrodošlicu koju zaslužuju sve bebe.
“Stranci su nas grlili i podsjećali da je Bog dobar i da misli na nas” rekla je Seaman te je dodala da se uz ovakvu zajednicu nije imala vremena osjećati loše zbog cijele situacije.
“Pri svakom koraku ljudi su me podsjećali da su životni putevi misteriozni te nas vode do istine”, a za Seaman, njezinu obitelj i zajednicu, istina glasi: “Zajedno ovo možemo prebroditi!”.
Seaman je svjesna da će njezina obitelj biti suočena s poteškoćama i u budućnosti te da će htjeti okrivljavati jedni druge i sumnjati u sebe, zato želi održati ovaj odnos molitve i podrške sa zajednicom.
“Kada bi priznali da nam nije dobro te da trebamo jedni druge, mogli bi si međusobno pružati pomoć”, kaže Seaman. Naposljetku, nije li to pravi razlog zašto smo na ovoj planeti?
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia
