Sv. Vinko Ferrer (1350.–1419.) rodio se 1350. u Valenciji kao sin gradskog bilježnika.
Sv. Izidor Seviljski (556.–636.) sin je uglednoga časnika i visokog činovnika koji je bio u službi gotskoga kralja.
Sveti Rikard jedan je od onih brojnih svetaca čije je poslanje, iako potpuno utemeljeno u Evanđelju, od zemaljskih vlasti bilo gledano kao »crkveno miješanje u politiku«.
Sv. Franjo Paulski (1416.–1507.) rođen je 1416. godine u mjestu Paula u Kalabiji (Italija).
Sv. Hugo (1052.–1132.) vrlo je mlad postao biskup u Grenoblu (1080.) namjesto jednog biskupa koji se simonijom dokopao biskupske časti.
Sv. Gvido iz Pompose rođen je blizu Ravene u drugoj polovici 10. st.
»Radimo i šutimo!« – ostalo je zapisano na grobu sv. Leonarda Murialda, talijanskoga sveca koji se tih riječi držao doslovno do zadnjeg trenutka života.
Sv. Bertold rodom je iz mjesta Salignac u jugozapadnoj Francuskoj. Živio je kao pustinjak u 12. st. na gori Karmel u Palestini.
Sv. Siksto III. ( 432.- 440.) naslijedio je Celestina I. na stolici Petrovih nasljednika. Po rodu je Rimljanin, postao je svećenik te rimski biskup.
Sv. Rupert je živio na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće. Potječe iz jedne plemićke franačke obitelji.
Sv. Montan i Maksima srijemski su mučenici o kojima imamo malo podataka.
Sv. Katarina Švedska (1331.-1381.) kćerka je sv. Brigite, zaštitnice Europe. Sa svojim suprugom je živjela u potpunoj uzdržljivosti.
Sv. Turibije Mongrovejski ( 1538.-1606.) rodio se u Villagueidi u biskupiji Oviedo.
Sv. Benvenut iz Ankone rođen je u Ankoni 1188. godine.
Sv. Serapion Thmujski u mladosti se sa svojim prijateljem Amounom povukao u egipatsku pustinju te postao jedan od najpoznatijih učenika sv. Antuna Pustinjaka.
Sv. Narcis je bio biskup u Geroni u Kataloniji. Za vrijeme progona kršćana za cara Dioklecijana Narcis je sa svojim đakonom Freliksom prebjegao u Ausburg u Njemačkoj.