No mala je Marija posebna jer je prva beba rođena u operacijskoj dvorani Klinike za neurokirurgiju KBC-a Osijek. Naime, njezina je majka Ljiljana, koja je do noći između 16. i 17. studenoga imala urednu trudnoću, zbog iznenadne glavobolje i nemogućnosti govora završila na Hitnom bolničkom objedinjenom prijemu KBC-a Osijek. Samo nekoliko sati poslije dijagnosticirat će joj tumor na mozgu, a osječki će se neurokiruzi odlučiti za hitan zahvat spašavanja i majke i djeteta, piše Glas Slavonije.
Božji prst
- Te sam se noći probudila oko pola tri, počela me boljeti glava i čudno sam se osjećala. Probudila sam sina i muža, koji su me stavili u auto i odvezli u bolnicu. Do bolnice sam već počela povraćati i gubiti svijest. Nakon toga više nisam znala što se točno događa oko mene - priča 45-godišnja Ljiljana, koja je već majka 22-godišnjeg Ivana te 16-godišnjih blizanki Nikoline i Ane.
Što se poslije događalo, Ljiljana ne zna, ali njezin suprug, inače profesor hrvatskog jezika u osječkoj Obrtničkoj školi i poznati osječki tamburaš Stjepan, kaže kako su kao praktični vjernici sigurni da se sve događalo vođeno Božjim prstom.
Photo: glas-slavonije.hr
- Sigurni smo kako je samo dragi Bog pomogao da sam ja te noći bio kod kuće. Naime, upravo sam došao sa svirke, u pola 12, a, primjerice, sljedećeg vikenda imali smo gažu u Splitu. Supruga me probudila, ali nije mogla složiti ni rečenicu o tome što joj se događa. Rekao sam da idemo na Hitnu, ali je ona, vođena isključivo majčinskim instinktima, pokazivala na trbuh, da želi prvo spasiti bebu. Došli smo dežurnom neurologu, koji je pretpostavio kako je u pitanju tromb ili moždani udar. Odlučili su napraviti hitan MR snimak, koji je pokazao tumor velik kao teniska loptica. U smjeni je bio neurokirurg, dr. Gordan Reljac, koji je odmah rekao kako se trebaju i moraju spašavati i beba i mama i da se to može uspješno obaviti u Osijeku. Dali su nam dva sata da razmislimo pristajemo li na operaciju u Osijeku. Iako smo razmišljali o hitnom transportu u Zagreb, rečeno nam je da će prijevoz oduzeti dragocjeno vrijeme, tijekom kojeg može doći i do kome u majke. Nakon pola sata i nekoliko telefonskih poziva odlučili smo da se to napravi u osječkoj bolnici, a operacija je počela nešto prije podneva 17. studenoga - prisjeća se Stjepan.
Najljepši dar
Operacija je potrajala do pola osam navečer, jer je beba rođena carskim rezom, a odmah je nastavljena neurokiruška operacija na majčinu mozgu.
- Ti su sati trajali kao godine. Uspjeli smo nekako doznati da je beba dobro i da operacija uspješno teče. U pola osam je dr. Reljac nasmijan izišao iz dvorane i rekao da je sve dobro prošlo. Bebu nismo vidjeli do sljedećeg dana. Pokazalo se kako je riječ o tumoru koji raste već deset godina, no supruga sve te godine nije imala nikakve simptome - priča Stjepan.
Ljiljana bebu nije vidjela do izlaska iz bolnice.
- Sin i kolegica su mi je slikali i donijeli njezinu fotografiju u okviru, koju sam držala pokraj svog bolničkog kreveta i gledala. Znala sam da će biti dobro i ona je zdrava beba. Neizmjerno smo zahvalni dr. Gordanu Reljcu, koji je i nakon operacije dolazio tri puta dnevno da me obiđe i vidi kako sam, te dr. Darjanu Kardumu, koji je vodio našu malu Mariju na Pedijatriji. U siječnju idem na kontrolu i MR pretragu. Vrlo smo optimistični i verujemo da će sve biti u redu - kaže Ljiljana.
Stjepan priznaje kako su ove godine uoči Božića dobili najljepši dar.
- Život vam se promijeni jednim buđenjem. Trudnoća je pomogla da otkrijemo tumor i stoga sasvim sigurno možemo reći kako je naša mala Marija spasila mamu, a mama Mariju - uvjeren je tata Stjepan.
