Imali su djecu koja su dorasla za ispovijed i pričest, a još nisu bila krštena, jer to otac nije dopuštao. Majka je zbog toga silno trpjela. Od teške brige i trpljenja uskoro je teško oboljela. Pomisao na smrt bila joj je užasno teška, jer će djeca ostati bez kršćanskog odgoja i svetih sakramenata. U toj strašnoj muci pozove muža k sebi te ga je plačući molila i zaklinjala neka dade djecu krstiti i poučiti u katoličkoj vjeri.
Muž, premda je bio bezvjerac, ljubio je svoju ženu te joj je dao poštenu riječ da će izvršiti njezinu posljednju želju. Majka je nakon toga ubrzo preminula, a otac je održao zadanu riječ, pustio je djecu da pohađaju vjeronauk u katoličkoj crkvi i priprave se za svete sakramente.
I kad su djeca trebala primiti prvu svetu Pričest, on ih je pratio da vidi - govorio je - toga katoličkog Boga!? Uistinu ga je i vidio…! Zagledao se je u svetu Hostiju koja je bila izložena na oltaru. Na trenutak, iznenađen i pun čuda, proli suze pokajnice i zavapi iz svega glasa: „Katolički Bog jest pravi Bog i živi Bog!“
Upitaše ga što mu je, a on odgovori da je ugledao kako se sveta Hostija uvećava i da se je živi i pravi Isus u njoj pokazao u obliku Dobroga Pastira. To je do dna duše ganulo i obratilo nevjernog protestanta. Tako je uskoro i on našao mir u Katoličkoj Crkvi. Postao je osvjedočeni katolik i primio svetu Pričest.
"Gorim od čežnje vidjeti svoga Spasitelja!" (sv. Brigita na umoru)
