Jedan moj prijatelj je došao kod mene na kavu, sjedili smo i ćaskali, pričali o životu …
“Odoh na sekundu oprati tanjure koji su ostali u sudoperu”, rekoh mu. Pogledao me kao da sam mu rekao da sam pošao da konstruiram svemirski brod.
Reče mi, diveći mi se, ali pomalo zbunjeno: “Dobro za tebe sto pomažeš svojoj ženi, kada ja to napravim, moja žena to ne cijeni. Jednog dana sam obrisao pod, ni hvala.
”Vratio sam se sjesti s njim i objasnio da ja ne pomažem svojoj ženi.
“Mojoj ženi ne treba pomoć, treba joj partner.Ja sam partner u kući i zbog tog partnerstva su podijeljeni zadaci, ali se sigurno ne radi o pomoći u kući. Ja ne pomažem svojoj ženi očistiti kuću, zato što i ja živim tu pa je moram i ja čistiti. Ja ne pomažem svojoj ženi kuhati, zato što i ja hoću jesti i moram i ja kuhati.Ja ne pomažem svojoj ženi oprat. Ja nisam pomoć u kući, ja sam dio kuće. A sto se tiče cijenjenja, pitao sam ga kada joj je posljednji put, nakon što je završila sa čišćenjem kuće, pranjem rublja, nakon što je promijenila posteljinu na krevetu, okupala djecu, skuhala, organizirala i tako dalje, rekao hvala? Ali hvala tipa: “Vau! Ženo moja! Fantastična si! ”
Čini ti se apsurdnim? Izgleda ti čudno? A kada si ti, jednom u 100 godina, očistio pod, očekivao si minimum nagradu za izvrsnost, s puno slave. Zašto? Jesi li ikada razmislio o tome, prijatelju? Možda zato što je, po tebi, sve to njena obveza? Možda zato što si navikao da se sve to obavi, a da ti ne moraš prstom da mrdneš? Dakle, cijeni kao što bi volio tebe da cijene, na isti način i istim intenzitetom. Pruži ruku, ponašaj se kao pravi partner, a ne kao gost koji je došao samo jesti, spavati, oprati se… OSJEĆAJ SE KAO KOD KUĆE U SVOM DOMU.
”Muževi, ljubite svoje žene, kao što je i Krist ljubio crkvu i sebe samoga predao za nju.” (Efežanima 5,25)
