Sadržaj s oznakom: Blanka Klasić

Što ponijeti sa sobom u Novu godinu ako na leđima nosimo terete bez radosti, nade i utjehe...propuštene prilike, bolne susrete i dane gorčine.

Privesti će Majčica sve one koji tumaraju bespućima svijeta Riječi koja je postala tijelom, u narjučju prinijeti težnju ljubavi i položiti je u kolijevku radosti, prikazati pogledu malog Božića sva naša trpljenja a led oko srca oviti dahom blizine Božje.

Početkom 19. stoljeća lik svetog Nikole u američkoj svjetovnoj ikonografiji zamjenjen je bucmastim debelim, sjedobradim čovječuljkom u crvenom odjelu, čije saonice vuku sobovi ili psi.

Kako je divno živjeti svoje dane u Njenoj prisutnosti, rasti i sazrijevati pod izljevima nebeskih blagoslova zalijevan vodom sa izvora milosti i najnježnije ljubavi ikada pružene čovječanstvu.

"Ja sam Majka, pa iako osjećam bol za svakim koji odluta, lako opraštam i veselim se svakom djetetu koje mi se obrati"

Vjerujem da je velika većina vas nabavila ili izradila adventski vjenčić te veselo iščekuje da u nedjelju, uz svjetlost prve upaljene svjećice i miris borovine, toplini božićne čarolije iskaže dobrodošlicu u svoj dom.

Ja znam dogodilo se "čudo" jer"čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što im podrazumijevamo pod prirodom.

Kad umorna, teška srca poklekneš pod svojim teretom života, i kad suze postanu tvoja jedina molitva, položi svaku suzu u Njene ruke, od Njih će ona sazdati bisere i prenijeti je kao najdražu molitvu Nebeskome Ocu.

Sa željom da ohrabri svoga mladog sina da napreduje s klavirom, majka je odvela svog sina na koncert Paderewskog.

Ako trebate da birate između viđenja mene i sv. mise, izaberite sv. Misu jer za vrijeme mise moj Sin je s vama...

Sara se uputila do svoga poštanskoga sandučića i otvorila ga.

Draga moja sestro u Kristu, život nas je spojio nitima Božje milosti i svojom providnošću doveo u zagrljaj One koja te nije htjela dijeliti sa svijetom.

"Draga djeco, bez Božjega blagoslova ne možete rasti.

Jednoga dana kada sam se vraćao iz škole, ugledao sam dječaka iz susjednog razreda kako pognute glave sjedi na klupi u parku.

Majka nam pruža divan dar Svoje ljubavi, radost koju razumom možemo kušati i riječ koju srcem trebamo slijediti, nadu koju već danas možemo živjeti i ljepotu koja neće dotrajati.

Znamo li koliko blagoslova izvire iz ovih riječi, nisu li to najnježnije i najtoplije riječi jedne majke koja nebesku zbilju ulijeva u stvarnost naših misli i osjećaja, riječi koje pročišćuje zapuštenost duše, riječi koje se kao slap izljeva na izranjena tijela i poput melema zacjeljuje ugrize Zloga koji pošto poto želi uvjeriti samotna srca da ih nitko ne voli, ne želi i ne treba.