Sadržaj s oznakom: Blanka Klasić

Zamisli da je ovog trenutka Božji anđeo tu pokraj tebe.

Da li je Gospa ikad spominjala materijalna bogatstva, novac i nekretnine.

Još jednom sišla je u dolinu suza i života bez nade, rastjerala oblake naših nemira i otkrila sunce života.

"Draga djeco smrt ne postoji. Želim da shvatite da ovaj život traje kratko, prema onome u nebu." Kao što vjerujem da znate duše u Čistilištu ne mogu ništa učiniti za sebe da skrate svoj boravak u Čistilištu, mi možemo.

Vrijeme u kojem živimo je zahtjevno, dani prolaze i tek uveče kada nađemo vrijeme za sebe, nutrina našeg bića (SRCE) poželi puno toga izreći, požaliti a nekad i prokrvariti.

Ne bojte se, otplovite na duboko i bacite mreže svoje, nema oluja na tom moru života koje Ona ne može smiriti i vaše mreže napuniti kako vjerom tako i blagoslovom da ćete sigurni stići na kopno nošeni svjetlosnim valovima milosrđa.

Ništa se ne događa bez razloga, svaki kvar usred naše pustinje, ako ga proklinjemo neće nam postati blagoslov.

Trebamo se moliti jedan za drugoga, kao što je to zapisano u Poslanici Jakovljevoj 5:16: „Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!“

Daruj mi iskusiti osamljenost, razumjet ću veličinu susreta.

Vjeruj u sebe...

Probudi jutro svoga života i vjeruj u novi dan, probudi zraku sunca, uzmi zrno svoje vjere i otvori se svjetlu što ti ga Otac šalje s neba kao blagoslov.

Evanđelje po Ivanu (Iv 20, 1-10) nam govori da ubrus, koji je bio stavljen na Isusovo lice, nije bio bačen na stranu kao ostali povoji s njegovog tijela. U Svetom Pismu Evanđelist nam točno navodi taj detalj:

Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kad s njom otiđemo u trgovinu.

Majka zna, moli i šuti, ostaje u poniznosti jer samo je poniznost prepoznaje i samo je tišina čuje, samo je bol i trpljenje čini tako lijepom i nebeskom, samo je križ Sina Njenog čini tako uzvišenom.

ODLUČIH: moje vrijeme korizme neće biti vrijeme ODRICANJA, nego vrijeme ODABIRANJA.

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”