Sretni partneri otvoreno i iskreno komuniciraju, trude se rješavati probleme, iznose svoje misli, izražavaju svoje osjećaje, pokazuju međusobno razumijevanje te nastoje probleme sagledati iz perspektive partnera. Nesretni partneri izbjegavaju, ublažavaju ili ignoriraju sukobe, ne žele raspraviti problematične stvari, destruktivno komuniciraju (kritiziraju, ne slažu se, tuže se, daju sarkastične primjedbe itd.), a za probleme u odnosu okrivljuju partnera.
Komunikacija se uvijek odvija na dvije razine: verbalnoj (govorno sporazumijevanje) i neverbalnoj (ton i boja glasa, kontakt očima, držanje tijela, mimika, gestikulacija…). Neverbalna je komunikacija često značajnija od verbalne, jer ju je vrlo teško kontrolirati i “cenzurirati”. Neusklađenost verbalne i neverbalne komunikacije (npr. govorite jedno, a u držanju i tonu glasa se vidi da zapravo ne mislite tako) je najčešći okidač za sukob partnera.
Zato govorite ono što pokazujete! Nadalje, jedan od glavnih preduvjeta dobre komunikacije, uz poštovanje i zainteresiranost za partnera, jest aktivno slušanje.
Ono se odnosi na stalno praćenje verbalnih i neverbalnih poruka partnera, ponavljanje primljene poruke vlastitim riječima (kako bi se izbjegao nesporazum) te traženje dodatnih objašnjenja. Sukobi su neizbježni i normalni u bilo kojem dugotrajnom odnosu, pa tako i u braku. Stoga ih ne treba izbjegavati, već ih treba rješavati. Izbjegavanje razgovora o međusobnim neslaganjima obično dovodi do porasta nezadovoljstva i neraspoloženja, što u konačnici najčešće rezultira potpunim emocionalnim udaljavanjem partnera. Dakle, način na koji supružnici izlaze na kraj s konfliktima određuje kvalitetu i trajanje njihova odnosa. Komunikacija je sposobnost izražavanja osjećaja, misli ili ideja s povjerenjem da će ih partner otvoreno prihvatiti. Komunikacija je temelj bračnog odnosa, ključ zajedništva i funkcioniranja svake uspješne veze.
Tri pravila komunikacije:
1. Partneru morate dopustiti da svoje osjećaje izrazi bez prekidanja, ispravljanja, primjedbi ili neslaganja. Pri tom je važno da ga pažljivo slušate.
2. Izjave ne započinjati s TI iskazima, nego govoriti o vlastitim osjećajima. Ne reći: “Ti si me povrijedio/la!” nego: “Osjećam se povrijeđen/a!” Ne reći: “Ti ne mariš za mene!” nego: “Osjećam se zanemareno!”
3. Izbjegavati upotrebu riječi koje guše svaku komunikaciju: “uvijek” i “nikad”.
